Od početka 2018. godine, Bosna i Hercegovina je doživjela drastičan porast broja migranata i izbjeglica koji ulaze u zemlju. Prilivom migranata i izbjeglica nadležne institucije su se suočile sa izazovom u pogledu ljudskih i finansijskih resursa. Procjene govore da se u BiH trenutno nalazi između sedam i devet hiljada migranata. Oko dvije trećine boravi u prihvatnim centrima u Unsko-sanskom kantonu i u okolici Sarajeva, dok ostali pokušavaju prezimiti spavajući u napuštenim objektima, i u šumama u blizini granice s Hrvatskom. Za njih nema mjesta u prenapučenim migracionim centrima, ili oni sami pokušavaju što duže biti izvan kontrole institucija. Bosna i Hercegovina za njih je samo jedna od stanica na njihovom putu prema bogatom zapadu.
AZRA MUSTEDANAGIĆ
Prava migranata su odavno svela se na puko preživljavanje. Kako od strane države tako i od strane pojedinca. Empatije nema, raskol sve viši a potrebe migranata sve veće.
Po meni, konkretnih preporuka nema bez same države i vlasti no, ipak možemo navesti nekoliko općih preporuka koje se trebaju, uzeti u razmatranje:
- Jačati kapacitete nadležnih institucija vlasti kako bi adekvatno odgovorili na situaciju u vezi sa migrantima i izbjeglicama, uključujući tu i potencijalne žrtve trgovine ljudima, posebno u mjestima sa velikim brojem migranata i izbjeglica;
- Prilagoditi podršku migrantima i izbjeglicama osiguravanjem prisustva dovoljnog broja obučenog i kvalificiranog osoblja, uključujući prevodioce, kulturološke medijatore i službenice;
- Poboljšati prikupljanje podataka i upravljanje podacima (uključujući i podatke razvrstane po spolu i dobi) kako bi se osiguralo efikasnije praćenje situacije i doprinijelo razvoju strategija zasnovanih na dokazima/planovima za nepredviđene situacije;
- Uspostaviti efikasnu komunikacijsku mrežu kako bi se osiguralo da se informacije pravilno prenose na lokalnom, kantonalnom, entitetskom i državnom nivou;
(Organization for Security and Co-operation in Europe · Mission to Bosnia and Herzegovina)
Migranti i izbjeglice koji ulaze u BiH na neregularan način koriste dvije glavne rute, većinom stižući kopnom iz Srbije i Crne Gore. Većina migranata i izbjeglica koji su došli iz Srbije ostali su u toj zemlji nakon što je Mađarska zatvorila svoje državne granice 2015. godine. Druga glavna ruta počinje u Grčkoj i kreće se kroz Albaniju i Crnu Goru do BiH. U prvim mjesecima 2018. godine, migranti i izbjeglice su se brzo prebacili iz pograničnih područja prema Sarajevu, dobivši usput potvrde od terenskih ureda Službe za poslove sa strancima. Međutim, tokom mjeseca jula, kada je ova procjena provedena, uočen je novi trend u kojem izbjeglice i migranti sve više izbjegavaju Sarajevo i kreću se direktno ka Unsko-sanskom kantonu11 .
Smještaj migranata i izbjeglica i dalje predstavlja veliki izazov. BiH ima ograničen broj centara za prijem i tranzit12 , a nijedan nije na ulaznim i izlaznim mjestima na granici, iako postoje planovi da se otvore dodatni objekti. Općenito govoreći, smještaj za migrante, izbjeglice i tražitelje azila varira od mjesta do mjesta i uključuje mnogo ad hoc i neslužbenih rješenja.
Njemački list Der Spiegel“ prenosi navode Međunarodne organizacije za migraciju (IOM) po kojima se trenutno u BiH nalazi oko 10.000 migranata, te da je samo mali dio tih ljudi smješten u jednom od šest službenih kampova u toj zemlji.
Situacija se dodatno pogoršala nakon što je nedavno izgorio kamp Lipa, piše Der Spiegel. Za sada ni vladi u Sarajevu, a ni Europskoj uniji nije pošlo za rukom da oko 1500 migranata koji su živjeli u šatorima, uglavnom muškaraca koji sad većinom žive u šumi, smjesti na human način, naglašava ovaj list.
Iako je veliki broj međunarodnih nevladinih organizacija je prisutan na terenu. Definitivno je potrebna bolja koordinacija između državne i lokalne razine. Iako su bile opreativne grupe na svakoj razini, one nisu bile dobro kordinirane. No, na ono što se ja želim referirati jeste bh.vlast koja je za migrante uradila doslovno ništa. Građani su počeli da žive u strahu, migranti se doslovno bore između života i smrti te svakogodišnja doba donose nove izazove uz još veći problem i izazovno vrijeme pandemije koronavirusa.
Ministarstvo sigurnosti BiH podsjeća na važnost poštivanja prava i položaja svih migranata. Ta prava se ogledaju u pravu na rad, slobodu kretanja, rješavanja pitanja azila i državljanstva, pravu na efikasan pravni lijek, na ličnu slobodu i sigurnost kao i niz drugih prava koje zemlje domaćini trebaju osigurati bez bilo kojeg vida diskriminacije
BiH je izgradila zakonodavnu, institucionalnu i administrativnu strukturu upravljanja migracijama i azilom. Dostignuća u domenu izgradnje pravnog okvira, povećanja institucionalnih kapaciteta, unaprijeđenja međunarodne saradnje, te analize dosadašnjih i predviđanja budućih trendova migracijskih tokova na teritoriji Bosne i Hercegovine i regionalnom nivou, ukazuju da Bosna i Hercegovina vodi ozbiljnu migracijsku politiku koja je determinirana geostrateškim položajem naše države na već identificiranim trasama migracija u ovom dijelu evropskog kontinenta.
Amnesty International u posljednjem izvještaju za Bosnu i Hercegovinu izražava zabrinutost zbog trajnih izazova u naporima da se osigura istina, pravda i reparacija, uključujući naknade, preživjelima ratnog silovanja i seksualnog nasilja, kao i neuspjeh vlasti u BiH da adekvatno odgovore na sve veći broj izbjeglica i migranata koji dolaze ili su u tranzitu kroz zemlju od 2018. godine.
Problem prava migranata jeste prije svega problem političke stabilnosti. Bosna i Hercegovina ne može da se pohvali na tom polju pa je samim tim političke nestabilnosti i sve veće razlike u razvijenosti pojedinih zemalja snažno uticale na međunarodne političke i ekonomske migracije.
Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica usvojena je 18. decembra 1990. godine, te se taj dan od 2000. godine obilježava kao Međunarodni dan migranata, koji se nažalost samo na papiru i obilježi.