U drugom dijelu intervjua za Faceplus profesorica dr. Nedžma Džananović Miraščija sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu ističe da konačno uručivanje odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije (EK) ne znači da je posao završen te da Bosnu i Hercegovinu tek čeka teška faza dokazivanja na putu integrisanja.
Faceplus: Odnosi EU i BiH, već godinama su pomalo nelogični. Zbog čega su bolji odnosi prema susjedima nego BiH?
Odlično pitanje. To je ono što svakodnevno treba pitati političare koji su na pozicijama u državnoj vlasti i koji su bili na pozicijama u izvršnoj vlasti. To je upravo ona vrsta odgovornosti politike o kojoj sam govorila u jednom od prethodnih pitanja. Eurounijske integracije zahtjevaju znatno veći, stručniji, diplomatičniji i općenito svestraniji pristup angažman izvršne vlasti, a političke stranke, općenito, primjenjuju kadrovske kriterije koji to, očito, ne uzimaju u obzir. EU ima primjetno selektivan pristup, ali to nije njihova primarna odgovornost niti njihov zadatak, tek jedna vrsta propusta i birokratskog sljepila. Ljudi koji su plaćeni iz budžeta BiH treba da znaju, umiju i hoće zastupati interese BiH na odgovarajući način. Dozvolite i da istaknem da se sposobnost naših političara i uspjeh kadrovskih politika stranaka najbolje ogleda u činjenici da smo, uz Kosovo, jedina država koja nema status kandidata. Također, treba uzeti u obzir činjenicu da je Srbija, npr., koja je znatno kasnila u integracijskom procesu, politički i diplomatski ispregovarala da dobije status kandidata za članstvo čak i prije nego je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pred BiH se, kao jedan od preduvjeta za stjecanje statusa kandidata postavlja jedan od najtežih zadataka – reforma ustava u njegovom politički najdelikatnijem segment. O vremenu koje smo izgubili na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju da ne govorim. Nipošto ne želim reći da međunarodne presude ne treba provesti, niti da utvrđenu diskriminaciju ne treba otkloniti, to je neupitna obaveza i interes. Ali nikako nam se nije smjelo desiti da to pitanje postane uvjet za tako mali korak kao što je stjecanje statusa kandidata za članstvo. Nema EU, a priori, duple standarde, ali treba znati zaštititi sopstvene interese i za njih se izboriti.
Faceplus: S obzirom da vlasti ne rade na ispunjavanju uslova za ulazak u EU, postoji li mogućnost da EU prihvati Bosnu i Hercegovinu, pa da onda natjera vlasti da ispune sve uslove tj. da se prilagode njihovom zakonodavstvu?
Vrlo često čujem tu vrstu simplifikacija, kako od političara, tako i od pojedinih predstavnika akademske zajednice i svaki put sam duboko razočarana spremnošću pojedinaca da pred javnost izlaze s netačnim ili nepoptunim informacijama, dovodeći mnoge u duboke zablude i navodeći ih na potpuno pogrešne zaključke. Da li to rade svjesno ili nesvjesno, nije ni važno, ishod je katastrofalan. Da skratim – ne, to nikako nije moguće zbog same strukture EU koja počiva na prihvatanju prava, pravila i obaveza, odluka, politika i zakonodavstva od strane članica, bez obzira da li se pojedine vlade u datim trenucima slažu s tim što je dogovoreno na nivou EU ili ne. Ako, kao članica, niste uspjeli zaštiti svoje interese pregovaranjem i glasanjem u skladu s pravilima politike o kojoj se glasa, morate prihvatiti drugačiju odluku. Možemo vidjeti da se i pojedine članice, također, s vremena na vrijeme s tim ne slažu, a pozicija nečlanica u tom je smislu još nepovoljnija. Za strukturu EUi njen opstanak je vrlo važno da kandidati u procesu proširenja demonstriraju spremnost da političke, ekonomske i pravne uvjete provode bez obzira na trenutnu političku volju konkretnih vlada. Upravo za to što se to od njih očekuje i kad postanu članice. Samo u kontekstu pravnog kriterija npr. – važno je da država prihvati svu pravnu stečevinu, kompletan acquis, ali i da pokaže da ispunjava i druge međunarodnopravne obaveze u punom kapacitetu. Proces proširenja je zahtjevan, kompliciran, obiman, pa i prebirokratiziran, ali takva je i sama EU.
Faceplus: Sudeći prema trenutnoj situaciji (političkom stanju) kada možemo očekivati oda bh.vlasti ispune 14.ključnih tačaka za otvaranje pregovora sa EU? Čini se da nije realno očekivati da do kraja godine Bosna i Hercegovina započne bilo kakve pregovore s Evropskom unijom.
Nisam potpuno pesimistična jer je na domaćoj političkoj sceni sve jednako i moguće i nemoguće. Mostar, kao jedan od uvjeta, je, ipak realiziran – izbori održani, vlast formirana. Razgovori traju, međunarodne okolnosti su se promjenile u izvjesnoj mjeri, pa i to stvara neku vrstu podstreka otvorenijim razgovorima. Želim da vjerujem da će prevladati svijest o nužnosti dogovora, sa ili bez pritiska oko stjecanja statusa kandidata.
Faceplus: Šta očekujete da budu glavne zamjerke Evropske unije kada je u pitanju ocjena napretka Bosne i Hercegovine?
O stanju po resorima vam ne mogu reći ništa reći, jer taj uvid nemam unaprijed. No, kad je riječ o općim tokovima, proteklu godinu obilježila su dva velika izazova – pandemija, što je bilo jedno sasvim novo iskustvo za cijeli svijet i nastavak i eskalacija migranstke krize. U oba ova slučaja vlasti su u potpunosti zakazale. Iako ocjena nikako ne može biti zadovoljavajuća, jako je važno osigurati da odgovornost za propuste, također, bude evidentirana. Izvještaji EK to obično izbjegavaju, ali je ovog puta izuzetno značajno da i EU to identificira na odgovarajući način i stavi u kontekst opće političke situacije. Vidjećemo u Izvještaju koliko su predstavnici vlasti to uspješno iskomunicirali.
Faceplus: Hoće li nova metodologija EU za Zapadni Balkan olakšati ili otežati put ka članstvu za BiH?
Nova metodologija je, nažalost, samo tehničko, ne i suštinsko pitanje procesa pristupanja. Njen značaj je predimenzioniran zbog činjenice da se radi o prijedlogu važne i velike članice, ali ona se nije dotakla sadržaja ni dinamike. Uvjeti ostaju isti, iako će neki od njih biti kategorizirani drugačije. Stvarno propitivanje učinkovitosti politike proširenja još nije došlo na red. Za EU i članice to nije politički prioritet, a kandidati i potencijalni kandidati nemaju političku energiju za značajnije, neophodno zajedničke, aktivnosti ka EU. Uostalom, trenutna blokada Sjeverne Makedonije od strane Bugarske, čija je kolateralna žrtva i Albanija, najavljuje mogućnost opće “balkanizacije” procesa. Starije članice su oduvijek koristile svoju poziciju i proces proširenja kako bi izvršile dodatni pritisak na kandidate da private rješenja konkretnih bilateralnih pitanja na način kako to ne vide. To nije uvijek bilo korektno, ali se, za utjehu, odnosilo na vrlo ograničene slučajeve. Čak je i grčki ultimatum Sjevernoj Makedoniji bio ograničen na pitanje korištenja imena. Aktuelni zahtjevi Bugarske otišli su nezamislivo daleko i odveli i EU i politiku proširenja u nepoznate vode.