U prvom dijelu našeg razgovora za Faceplus projekat govorimo o ljudskim pravima, konkretnije o samoj ravnopravnosti i pozicije žene u samom sistemu.
Pitamo se da li je postignut napredak u domenu uspostavljanja zakonodavnog, strateškog i institucionalno-operativnog okvira za zaštitu i prevenciju sprečavanja i suzbijanja jako važne teme sa kojom se susrećemo svaki dan. U poređenju sa mnogim državama u regionu sa sličnim tranzicijskim procesima, BiH ima najmanji nivo učešća žena na tržištu rada.
Još uvijek je prisutna rodno uvjetovana segregacija i prisutni su stereotipi o „ženskim i muškim poslovima“.
Također svjesni činjenice da na samom tržištu rada postoji fenomen „staklenog stropa“ i žene su podzastupljene kao članice upravljačkih struktura preduzeća u BiH. Kako promijeniti samu svijest prema ovoj temi, kako pozicionirati prije svega žene na način njihovog kvaliteta, znanja i kvalifikacija odgovorit će nam Vildana Džekman, pravnica u Liniji za pomoć novinarima/BH novinari.
Faceplus: U kojim oblastima je ne ravnopravnost spolova najizraženija i kako se ta problematika tretira kroz zakonodavni okvir i politiku rada relevantnih institucija?
Ravnopravnost spolova država Bosna i Hercegovina normirala je 2003. godine Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH. Može se reći da je zakonodavni okvir, osobito ovaj zakon koji nalaže zastupljenost 40% manje zastupljenog spola u svim tijelima vlasti dobar putokaz za ostvarenje ravnopravnosti spolova, međutim problem zaista stvara primjena navedenog. Preovladava i mišljenje da ova definicija nije podesna i da bi se morala mijenjati na 50% (jer ravnopravno je uvijek ono što dijelimo na pola), a zadovoljiti se s trenutno normiranim 40% nije baš u skladu s definicijom ravnopravno. S druge strane, više puta sam isticala da su žene u bh. društvu kojih ima preko 50% “marionete zakonske kvote” upravo zbog pozicioniranja žena u tijelima vlasti samo da bi se ispunila zakonska kvota od 40%.
Ovo se najviše manifestira u oblastima žena u političkom životu, osobito tokom kreiranja izbornih lista i predizborne utrke. Važno je naglasiti da je država Bosna i Hercegovina usvojila dobar pravni okvir u domeni ravnopravnosti spolova, kao što su: Gender akcioni planovi, Akcioni plan implementacije Rezolucije 1325, CEDAW izvještaji (izvještaji o primjeni Konvencije o zabrani diskriminacije nad ženama) koji se dostavlja prema CEDAW Komitetu i sl. Istina, da smo daleko od preslikavanja napisnog u praktične životne okolnosti.
Udruženje BH novinari je početkom 2018. godine sprovelo istraživanje koje je pokazalo kako je udio žena na pozicijama direktorice u medijima u BiH 25,3%, a muškaraca 74,7%. Žene se nalaze na trećini svih analiziranih pozicija glavnih i odgovornih urednika/ca u medijima, a udio muškaraca iznosi dvije trećine.
Ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini je samo folija koja oblaže društvene segmente, sve dok ne budemo pozicionirane žene na pozicije moći u skladu s njihovim kompetencijama i vrednovanjem njihovih zasluga ne možemo govoriti o istinskoj ravnopravnosti. Treba naglasiti da ravnopravnost spolova nije isključivo žensko pitanje, nego pitanje demokratskog i ekonomskog napretka jedne države i garancije temeljnih ljudskih prava, a mišljenja sam da smo trenutno daleko od ove premise.
Faceplus: Da li se primjenjuju/prikupljaju podaci razvrstani po spolu ?
Ne, u potpunosti. S druge strane prikupiti neke podatke samo po spolu ne znači nužno osiguranje ravnopravnosti i poštivanja rodnih politika. Selekcija podataka po spolu, samo je mali dijelić toga. Važno je u potpunosti prikupljati i primjenjivati podatke, a to znači i osiguranje rodno odgovornih budžeta, kreiranje rodnih politika, primjena tih instrumenata i sl.
Faceplus: Može se generalno reći da proces uvođenja ravnopravnosti spolova u sve oblasti društvenog života u BiH zahtijeva, prije svega, djelovanje u smislu promjene svijesti i znanja o uzrocima i posljedicama diskriminacija po osnovu spola? Koliko su zaista građani BiH osviješteni u vezi diskriminacije žena?
Da, zahtjeva svakodnevni angažman. Mi svi moramo poći od sebe u mijenjanju društvene bh. stvarnosti. Proboj patrijarhalnih obrazaca, koji nas uče da je “muško prvo” ili da je “ženska glava isključivo za kuhače i šivače mašine” nije društvo koje vodi ravnopravnim matricama.
Svaki put kada neko od nas povisi ton da ispravi kolegu ili koleginicu zbog ovakvih predrasuda i stereotipa jeste aktivizam i uticaj na diskriminatorna i stereotipna gledišta. Ravnopravnost spolova mora pored zakonskog normiranja uporedo ići s promjenom svijesti u svakom smislu. Obrazovne instance u Bosni i Hercegovini moraju mijenjati svoje kurikulume, prilagoditi ih današnjici. Škole i obrazovne instance trebaju da nastavnom programu predvide edukacije o ravnopravnosti spolova i rodnim politikama.
Ako krenemo od najranije dobi, važno je da svaka djevojčica može imati iste pristupe, bez predrasuda, kao i da ima mogućnost da bira bez podjele na “muške” i “ženske” segmente. S druge strane, nije dovoljno samo da ona može, institucionalni mehanizmi trebaju biti podesni tako da ona “istinski može” pristupiti školi koju želi upisati, edukaciji o seksualnom i reproduktivno zdravlju, zanimanju kojim će se baviti, odjeći koju će nositi i sl.
Faceplus: Postoje li neki institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova?
Da, postoje. Nacionalni mehanizmi su dobri, ukoliko bi bilo primjene. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH jedan od najpodesnijih mehanizama kojim se regulira ova oblast. Takođe su to svakako brojni međunarodni akti, poput konvencija i rezolucija iz oblasti ženskih ljudskih prava koje je Bosna i Hercegovina donijela i na čiju primjenu je obavezna.
Faceplus: Bosna i Hercegovina je ratifikovala brojne konvencije koje se odnose na ravnopravnost spolova i položaj/jačanje žena, koliko se zaista iste poštuju?
Da, činjenica je da je Bosna i Hercegovina ratifikovala i donijela niz međunarodnih akata, od kojih su najznačajnije-Rezolucija 1325, Istanbulska konvencija, Konvencija o zabrani diskriminacije nad ženama (CEDAW) i dr.Nažalost, njihova primjena i poštivanje nije na zavidnom nivou. Treba spomenuti, da sudovi pri donošenju svoj presuda takođe se rijetko pozivaju na navedene konvencije i međunarodne akte, a neke od konvencija iz domena ženskih ljudskih prava dio su Ustava BiH čija primjena je obvzujuća kao i nacionalni propisi.
Faceplus: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donijela je Rezoluciju o borbi protiv nasilja nad ženama u porodici (2008. godine); u svim navedenim dokumentima, a u skladu sa međunarodnim standardima, akcenat je stavljen na izradu programa edukacije svih subjekata zaštite žrtve nasilja na temelju spola, da li su zaista edukacije dovoljne kako bi se zaštitile žrtve?
Edukacije nisu dovoljne, ali su od nepresušne važnosti. Osobito su važne edukacije državnih službenika/ca,političara/ki, akademske zajednice, policijskih službenika/ca i novinara/ki koji o tome izvještavaju. To je jako važno, da imamo educirane institucionalne aktere u pristupu i primjeni svih akata koji smo donijeli/e. Nekada podrška može biti bitnija od bilo čega drugog. Navesti ću primjer, ako recimo u uredu gdje pružate pravnu pomoć ili zaprimate prijave imati knjige istaknute na vidnom mjestu s naslovima koji govore o podršci marginalizovanim grupama, a osoba koja vam se obrati za pomoć vidi te knjige, veće su šanse da će se “otvoriti” i pomisliti da ste osoba kojoj može vjerovati.
Stoga, je važno uvijek buditi svijest, a s druge strane izraditi i smjernice za postupanja u oblasti nasilja na institucionalnom nivou. To treba biti obavezan instrument u radu, pa ko se ne pridržava istih, treba snositi disciplinsku ili krivičnu odgovornost. U Liniji za pravnu pomoć imali smo prijavu novinarke kojoj je službenik Ministarstva za ljudska prava uputio vrebalne prijetnje s seksualnim konotacijama, zahtjevali smo od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice disciplinsku odgovornost službenika za neprofesionalno postupanje. Nadamo se da će isti biti sancionisan od strane Ministastva jer ovakvo postupanje nije u skladu s moralnim i profesionalnim pristupom, a govori o kredibilitetu jedne institucije.
Drugi dio intervjua pročitajte OVDJE