Za mnoge ljude širom svijeta, 2020. je bila godina fizičkog distanciranja i izolacije, svakodnevice lišene i ljudskog dodira i susreta na kakve smo navikli.
Jeste li ikada zapitali kakve bi posljedice fizičko distanciranje moglo da ostavi na vama?
„Dodir je veoma važan“
Dodir je prvo čulo koje spoznajemo kao bebe.
To je naš osnovni način komunikacije u tako ranom uzrastu i od vitalnog je značaja za razvoj djeteta.
„Ljudski lični dodir je veoma važan, to je kao društveni lepak”, kaže Dejvid Linden, autor knjige „Jedinstven: Nova naučna pozadina ljudske individualnosti”.
„Sigurno je da je dodir nedovoljno istražen – vjerovatno postoji oko 100 studija o vidu na svaku studiju o dodiru i obično ga uzimamo zdravo za gotovo”, objašnjava on.
Šta se zapravo dešava kad dodirnemo druge?
Dostupne studije pokazuju da dodir pojačava osećaj blagostanja, a može da djeluje čak i kao lijek protiv bolova.
Kad je u pitanju dodirivanje beba, to može, na primjer, da im „stabilizuje otkucaje srca” i „poboljša dobijanje na kilaži”, kaže profesorica pedijatrijske neuronauke Rebeka Slejter.
„Neke studije na bebama koje su rođene sa malom težinom čak pokazuju da stimulacija dodirom pomaže da se skrati vrijeme koje moraju da provedu u bolnici”.
Dodir je i važan sastavni dio procesa vezivanja
Evolucioni psiholog Robin Danbar tvrdi da su ljudi po pitanju dodira veoma slični životinjama.
Primati provode između 10 i 20 odsto budnog života mazeći i dodirujući jedni druge, što je, kaže on, važan elemet njihovog prijateljstva.
„Pokreti rukom koji razdvajaju krzno šalju signal mozgu koji kaže: ‘Ti si u bliskom fizičkom kontaktu sa najboljim prijateljem’, što u mozgu aktivira lučenje endorfina.”
„Osjećamo se veoma opušteno i – što je posebno važno – vjerujemo osobi sa kojom razmjenjujemo dodire, što stvara osjećaj bliskosti.”
„Nije kao da ćemo se svi odmah raspasti”, priznaje autor Linden.
„Ali naša osjećanja povezanosti, empatije i povjerenja polako će nazadovati”, kaže on.
„Ukoliko lišite životinju dodira, ona se bukvalno razboli, kako mentalno – postane izrazito anksiozna – tako i fizički postane manje zdrava”, kaže Katerina Fotopulu, profesorica psihodinamičke neuronauke.
Na početku pandemije – prije nego što je većina zemalja uopšte uvela mjeru fizičkog distanciranja – više od polovine ljudi smatralo je da u njihovom životu nema dovoljno dodira.
Samo zamislite koliko je takvih sada.
Na to ukazuje i studija o dodiru sprovedena na 40.000 ljudi u više od 110 zemalja u periodu između 21. januara i 30. marta 2020, koju je uradio Univerzitet Goldsmits po narudžbi BBC Radio 4 i britanskog muzeja Wlcome Collection.
Šta možemo da uradimo?
Oni koji žive sami ili su se odlučili za samoizolaciju trenutno možda nemaju izbora, ali će se posljedice osjetiti u budućnosti.
Profesorica Slejter ide toliko daleko da misli kako „više nećete viđati onakve interakcije među ljudima kao što je bilo prije pandemije.”
Međutim, evolucioni psiholog Robin Danbar baš i ne vjeruje to.
On smatra da će dodir uvijek biti sastavni dio međuljudskih odnosa, „ako se ne pojavi ništa bolje ili efikasnije”, a taj scenario je „malo vjerovatan”, osim ako se „ne odreknemo svih naših ideja o ljubavnim vezama”.
Pod pretpostavkom da do toga neće doći, šta je onda dodir u kakvom ljudi najviše uživaju?
Danbar kaže da je dio ljudske ruke – unutrašnja strana podlaktice – napravljen za milovanje, a najbolje je kada se to radi „lagano, tačno 2,5 centimetra u sekundi”.