Ugledni advokat, književnik i akademik Josip Muselimović u svojoj najnovijoj kolumni za Večernji list “Vrag je odnio šalu” pisao je o pravosudnoj sceni u BiH, a dotakao se i slučaja “Dženan Memić”. Njegovu kolumnu prenosimo u cijelosti:
– Politički analitičari i diplomati, urbi et orbi, otvoreno i na sav glas govore da u našu zemlju, umjesto zrelih plodova i mirisnog cvijeća, jesen može donijeti crne kapuljače i kaos na ulice.
Naravno, i u naše okruženje. Riječ je o sustavu spojenih posuda i povezanih granica. Senator Ben Cardin, istaknuti član Odbora koji kreira vanjsku politiku SAD-a, poručio je da u nekoliko država na Balkanu može doći do erupcije nasilja: “Vidim što se na Balkanu događa i što se ovdje, u Americi, sprema”.
I površan promatrač vidi da na uzavrelom Balkanu kipti, ali on ne zna i ne može znati što se u Americi priprema. U ovom dijelu senator Cardin ostao nam je dužan. Nije dao naznake o onom što se u Americi sprema. Diplomat je i to se mora shvatiti. Svaki razuman čovjek strahuje od onoga što bi nam mogao donijeti novi nesporazum, da ne kažem, u što bi nas mogao uvesti novi ratni sukob. Jer u utrobi Zemlje ključa.
Bosnu pretvorili u zemlju mržnje, straha i neizvjesnosti
U glavama razočaranih ljudi nagomilao se nemir. Politički lideri danas govore jedno, a sutra drugo. Kao oholi vjetropiri hodaju, u jednoj ruci nose svežanj slame, a u drugoj plamen. Kao da ne znaju kako je jučer gorjelo i kakav bi se novi oganj mogao zapaliti.
Bosnu su pretvorili u zemlju mržnje, straha i neizvjesnosti, a mi nemamo kanadere, vjerojatno ni ljude, koji bi takav požar mogli ugasiti. Zlo je postalo sve opasnije, a dobro, iz dana u dan, sve slabije i nemoćnije. U našoj zemlji i njezinu bližem okružju promijenilo se poslijeratno vrijeme. Zastrašujuće se promijenilo. Nekoliko primjera to zorno oslikava. Pravosudnu scenu naše zemlje potresaju sarajevski kazneni predmeti.
U njima se zrcali naša društvena i pravosudna stvarnost. Jad i bijeda! Dana 8. veljače 2016. godine, na Ilidži, u njezinoj Velikoj aleji, pod nerazjašnjenim okolnostima život je izgubio Dženan Memić. Njegov otac i Ifet Feraget, odvjetnik oštećene obitelji, tvrde da im je u prvom kontaktu glavna tužiteljica rekla: “Dogodilo se naguravanje. Nije on njega htio ubiti. Ja Alisu ne dam. Ona je kod hodže išla”. Tko se naguravao? Tko koga nije htio ubiti? Tko je išao kod hodže i što to u kaznenom predmetu može značiti? To su pitanja za koja nema razumnog odgovora.
U nastavku ove priče protiv Ljube i Bekrije Seferovića podignuta je optužnica koja ih tereti da su prouzročili prometnu nesreću u kojoj je Dženan Memić zadobio tjelesne ozljede od kojih je podlegao. Stvari su se zakomplicirale. Nakon provedenoga postupka, optužene Ljubu i Bekriju Seferovića Županijski sud u Sarajevu oslobodio je kaznene odgovornosti. A kako i neće! U ovom kaznenom predmetu, na sreću oštećene obitelji (znam što govorim!), vještačio je dr. Hamza Žujo, stalni sudski vještak.
Znamo se od rane mladosti. Učen, veleučen, etičan i kao stijena čestit sveučilišni profesor. Nakon pola stoljeća provedena po sudskim klupama i različitim predmetima, dr. Žujo navodi kako nastradali nije zadobio ozljede u predjelu tijela za koje Tužiteljstvo tvrdi da su baš one prouzročile smrtnu posljedicu. Na oslobađajuću presudu, kako to obično biva, nadležno Tužiteljstvo uložilo je žalbu.
U drugostupanjskom sudskom postupku Vrhovni sud FBiH uvažio je žalbu Tužiteljstva i s primjedbama i uputama predmet vratio na ponovni postupak i odluku. Ista meta, isto odstojanje, kako se u narodu može čuti. U ponovljenom postupku optužene Ljubu i Bekriju Seferovića Županijski sud ponovno je oslobodio kaznene odgovornosti. Na oslobađajuću presudu Županijsko tužiteljstvo uložilo je žalbu. Iz osobito opravdanih razloga Vrhovni sud odlučio je provesti glavnu raspravu i obnoviti dokaze koji su u prvostupanjskom postupku bili izvedeni, razmatrani i ocijenjeni. Nakon svega, u ponedjeljak, 26. srpnja ove godine, Vrhovni sud potvrdio je oslobađajuću presudu. Ljubo i Bekrija Seferović pravomoćno su oslobođeni kaznene odgovornosti. Acta est fabula! Igra je odigrana, kako kažu mudri drevni Latini.
Odigrana je u prvostupanjskom i drugostupanjskom sudskom postupku. Produžeci će donijeti iznenađenja. Donijet će ohrabrenje ljudima jer će shvatiti da pravosudni poredak nije kućna radinosti u kojoj može ovako, može onako, može i svakako. U dramatičnoj pravosudnoj priči uloga sarajevskoga odvjetnika Ifeta Ferageta dostojna je profesionalnog poštovanja. Godinama, pro bono, ratovati po sarajevskim pravosudnim rovovima, sukobljavati se s ovim i onim, ali ustrajno, stručno i ponosno – do kraja. Prije tisuću godina u talijanskom mjestašcu Roccasecca rođen je sv. Toma Akvinski, teolog, književnik, filozof, jedan od najumnijih ljudi svih vremena. On je napisao: “Kada se od države odmaknu pravda i zakoni, što je to nego razbojnička družina?” Slavni rimski car Julije Cezar piše: “Advokati koji u sudskim sporovima rasvjetljavaju nejasne činjenice, ne koriste ljudskom rodu manje od onih koji u rovovima vode bitke i brane naše živote, imovinu i dostojanstvo”.
Da sam ja netko, pjevali su slavni sarajevski Indeksi. E, da sam ja netko, onda bi kolega Ifet Feragat bio ovjenčan Zlatnom poveljom Odvjetničke komore FBiH za časno dobivenu pravosudnu bitku. Protiv svih! Oni su moćni, a on je bio sam. Kao stariji kolega, pučkom uzrečicom mogu reći: “Svaka čast, majstore!”
Jer uz takve driblere i driblinge, proći kroz pravosudnu jazbinu, ostati na nogama, velika je stvar i još veće umijeće. Ne piše uzaludno nobelovac Ivo Andrić: “Teško je popravljati ono što je pokvareno. Tko to umije i u tome uspije, daleko će stići”. Odvjetnik Feraget nagovijestio je novu, uzbudljivu banjolučku priču – kako je u plitkoj vodi, golim rukama, ugušen mladi život Davida Dragičevića. Vjerujem da će novi kazneni predmet Suda BiH dati odgovore na ključna pitanja i da ćemo vidjeti jesmo li pravna država ili hajdučka pećina.
Muriz Memić i s njim kolega Ifet Feraget doći će do odgovora na ključna pitanja ovog misterioznoga, a u biti – jednostavnog kaznenog predmeta. Saznat će se tko je pravio lažne nalaze, tko ih je prikrivao, tko je pisao lažnu i nečasnu optužnicu. Tko je sve organizirao i zašto je to urađeno. O tom pričaju vrapci po Alipašinu polju i konobari po sarajevskim kafićima. Unatoč svemu i svačemu, najveći broj naših sudaca i tužitelja svoj posao obavlja časno, pošteno i predano. Trulo voće u njihovim redovima treba ukloniti.
Nekoliko krivičnih postupaka
Pred Sudom Bosne u Hercegovine u tijeku je nekoliko kaznenih postupaka. Svaki trese temelje daytonske državne tvorevine. Jedan ministar krivotvorio je osobne isprave, drugi je počinio brutalno kazneno djelo pljačke, nad trećim stoji najozbiljnija sumnja za stravično djelo ratnog zločina. Unatoč svemu, oni obnašaju svoje dužnosti, a čelni čovjek ove zemlje u nekoliko navrata govori: “Oni nisu krivi!” Ovo je progon bošnjačkih kadrova pa slijedom toga glavna tužiteljica treba odstupiti. Odvjetnik Vlado Adamović, vrhovni sudac, vrhovni znalac i odvjetnik, govori da je to samo zbog toga što je Gordana Tadić, aktualna tužiteljica, prionula i odlučila ove predmet po zakonu pravdi privesti. Takvo mišljenje dijeli i odvjetnik Ifet Feraget. “Sve je u funkciji zataškavanja predmeta koji tresu temelje ove države”, kažu.
Na kraju mandata dugogodišnji visoki predstavnik, austrijski diplomat Valentin Inzko nametnuo je dopunu Kaznenog zakona i u članku 154., u stavcima od 1 do 5, propisao sankcije za svaku osobu koja, na ovaj ili onaj način, potakne mržnju i nasilje, odobri, porekne ili umanji počinjene ratne zločine ili negira genocid.
Genocid koji je u srpnju 1995. godine počinjen u Srebrenici. Ova uredba zemlju je dovela na rub provalije. Doveli su je ljudi – političari koji danas govore jedno, a sutra nešto posve drugo. A ljudi u strahu bježe iz zemlje. Bježe cijele obitelji. “U nekad napučenom livanjskom kraju umrle ljude nema tko pokopati”, priča mi dobar poznavatelj tamošnjih prilika. Tako je i drugdje, osobito u istočnoj Hercegovini – piše Muselimović u kolumni.