Iskusni vanjskopolitički analitičar Jutarnjeg lista Željko Trkanjec napisao je novu analizu kojoj je poredao najgore moguće scenario za rat.
Njegovu analizu prenosimo u cijelosti i bez jezičkih intervencija
“Iz Londona sam letio za Moskvu 1987. godine izravnim letom. Više ne postoji. Ne gajim optimizam da ću opet letjeti izravno”. Tako je u The Financial Timesu prije dva dana pisao Gideon Rachman.
Iskusni novinar nije potonuo u pesimizam, prije je realan. Što je izuzetno važna, neophodna karakteristika za političke aktere u sadašnjem trenutku koji ne odiše optimizmom. Nekoliko vijesti signalizira jedan od mogućih smjerova razvoja događaja na globalnoj razini za koji mislim da ga treba razraditi u teoriji ratne igre. Ruski predsjednik Vladimir Putin i kineski Xi Jinping telefonom su razgovarali 15. lipnja. Moskva i Beijing (Peking) dali su sadržajno različita priopćenja iz kojih se može zaključiti da nesuglasica ima.
Pet dana kasnije, nakon što je Litva zabranila prijevoz sankcionirane robe preko svog ozemlja u rusku eksklavu Kalinjingrad (izvorno Königsberg), iz Kremlja poručuju Vilniusu da ukine restrikcije “bez odlaganja”, inače će Rusija poduzeti “mjere da zaštiti svoje nacionalne interese”. Američki ministar obrane Lloyd Austin je prije tjedan dana poručio Narodnoj Republici Kini da smatraju da oko Republike Kine na Tajvanu postoji međunarodno more kroz koje će SAD i saveznici i dalje ploviti u skladu s međunarodnim pravom mora. Beijing je na to odgovorio da Tajvanski tjesnac ne odgovara kvalifikacijama za međunarodno more. Konflikt oko bilo kojeg od ovih pitanja postaje casus belli s globalnim posljedicama.
Moja ratna igra počinje ovako.
Xi u telefonskom razgovoru nije uspio uvjeriti Putina da prihvati pregovore o primirju jer su kremaljske glave zaključile da će uskoro početi nagrizanje životnog standarda, a i broj poginulih vojnika raste. Vojnici oskudnog pogleda na svijet u takvim situacijama jačaju vojne opcije, a Litva je idealan povod. Iznenadna intervencija prema tjesnacu Suwałki ne bi bila iznenađujuća, na nju se NATO pripremao, ali bi izazvala tenzije među saveznicima. Prijetnja je to odsijecanja kopnenog kontakta baltičkih država od ostatka Saveza, a Poljska bi zatražila vojnu pomoć. Aktivacija Članka 5 Sjevernoatlantskog sporazuma je izgledna.
Sukobi u Europi
Iz Njemačke kreću američke i njemačke snage u pomoć Poljskoj (povijesni paradoks da Njemačka ide spašavati Poljsku) kako bi onemogućile presijecanje tjesnaca. Maksimalistički scenarij donio bi i pokretanje ruskih i lokalnih snaga u Pridnjestrovlju koje ne bi krenule prema Odesi nego prema Moldovi (Moldavija) kako bi privezale rumunjske snage koje bi vjerojatno Chișinău (Kišinjev) pozvao u pomoć.
Dijelovi crnomorske flote, koji su ionako 100 kilometara od ukrajinske zapadne obale, krenuli bi prema rumunjskoj obali da uspostave pomorsku blokadu (opet strateška uloga Zmijskog otoka) svjesne da će Bugarska odšutjeti jer je blokirana političkom krizom. Turska, zbog svoje politike bliskih odnosa s Rusijom i Ukrajinom, izabire politiku “čekaj i vidi”. Poziv za pomoć Rumunjskoj mogli bi odbiti tvrdnjom da moraju skrbiti za Bospor. Rusija u tom slučaju, rata sa “zlim Zapadom” koji želi uništiti “svetu Majčicu Rusiju”, diže naciju na noge i nema više problema s novačenjem.
Brzina operacije – nije odlika ruske vojske, ali riječ je o područjima koja su slabije branjena – mogla bi izazvati sporost u odlukama Zapada (i sati su u tom slučaju presudni) što bi dalo prednost ruskom udaru. Ako se Putin odluči na konačnu eskalaciju, pa napadne konvencionalnim projektilima primjerice Poljsku, NATO se fokusira isključivo na rat s Rusijom. Što ograničava sve članice, osim SAD-a, u djelovanju izvan europskog geografskog prostora.
Kina kreće prema Tajvanu
Xi nakon razgovora s Putinom zaključuje da stabilnost, koju je silno želio ove godine, nije ostvariva i odlučuje (vjerojatno u dogovoru s njim) krenuti prema Republici Kini na Tajvanu. Ne invazijom, mudrije, prvo pomorskom karantenom. Beijing odbacuje termin pomorska blokada jer se primjenjuje za dva međunarodna subjekta, a RK na Tajvanu to, realno, nije (gotovo sve članice UN-a do tog trenutka prihvaćaju politiku jedne Kine prema kojoj je RK na Tajvanu odmetnuti otok). Karantena je za otok jednako pogubna jer mu zatvara opskrbne lance, a nije riječ o vojnoj invaziji.Japan, SAD i Australija dvoje treba li ići u proboj karantene, što je bespogovoran casus belli za Beijing. Xi računa na visoku razinu nervoze i okršaj koji će izbiti između nekog broda na putu za Tajvan i kineskih čuvara karantene. Tako se nešto uvijek može i inscenirati. Okršaj treba izbiti što prije da kineska mornarica i zrakoplovne snage pokrenu invaziju prije nego SAD, zauzet Ukrajinom, pokrene mornaricu.
Beijing računa da Australiji treba vremena da dođe, a da će Japan dvaput razmisliti želi li se uključiti u rat. U tom scenariju nije isključeno da Beijing izvede preduhitrujuće napade na američke baze, poput Guama, kako bi usporio dolazak u pomoć RK na Tajvanu.
Indija kreće prema Kini, bukte sukobi na Bliskom istoku
Indija u takvim okolnostima vidi trenutak za udar prema Himalaji i odbacivanju kineske vojske od neriješene granice, ali istodobno reagira Pakistan, kineski vazal, koji podiže tenzije oko Kašmira. Islamabadu odgovara takav razvoj događaja jer dijelu zemlje prijeti glad, a politička je situacija izuzetno nestabilna. Rat s Indijom, u sklopu rata oko RK na Tajvanu, u takvim okolnostima nije najgora opcija posebno ako se gleda kroz vizuru “čim gore, tim bolje”.
Islamska Republika Iran – NR Kina ju dijelom potiče – vraća na scenu sukob u Jemenu iz kojeg kreću napadi na Saudijsku Arabiju i UAE te aktivno radi na šijitskom preuzimanju vlasti u Iraku. Što rezultira unutarnjim sukobima u strateški važnom Iraku pri čemu Kurdi na sjeveru aktiviraju autonomiju iz doba Saddama Huseina. Unutarnji prijepori sa sirijskim Kurdima mogli bi ustuknuti pred višim interesom, zaštitom egzistencije nacije. Iranski bi Kurdi mogli sklopiti ad hoc savez s Azerima kako bi odvojili sjever.
Sve bi to izazvalo paniku u Ankari koja bi većinu vojnih efektiva usmjerila prema istoku gdje nije isključena pobuna podrške ostalim Kurdima. Uz širenje podrške Azerbajdžanu da osvoji u Armeniji što želi te projekciju moći prema turkmenskim državama Srednje Azije. To bi bio veliki problem za Iran koji bi se morao vojno uključiti koristeći sve saveznike, prije svega Hezbolah. Vjerojatno je da bi u tom slučaju dosadašnji kolateralni sukob Irana i Izraela postao otvoren, ali preko iranskih posrednika, Hamasa i Hezbolaha. Uz uključivanje Sirije. Što bi pokidalo veze Sirije i UAE.
Gori Afrika i Indo-Pacifik, inflacija nezaustavljivo raste
Sukobi bi se prebacili i na države Sjevera Afrike pa bi se u Libiji nastavio rat po linijama država koje podržavaju jednu od strana, a islamski bi teroristi iskoristili trenutak te se proširili prostorom Sahela i ojačali. Na golemim prostorima koje više nitko ne brani nije isključen nastanak neke nove radikalne Islamske države. Koja udara na dosad stabilnu Zapadnu Afriku.
UN bi bio na putu da ponovi sudbinu Lige naroda, OESS nestaje, zemlje ASEAN-a nastoje ostati izvan sukoba što je vrlo upitno. Malajski prolaz sudbinska je točka za opskrbu NR Kine koja bi morala učiniti sve da onemogući blokadu. Indonezija ne bi mogla jamčiti sigurnost prolaza ako bi SAD postavio pomorsku blokadu.
Rat u Indo-Pacifiku nanio bi globalnoj ekonomiji štetu kakvu je teško i procijeniti, inflacija bi nastavila rasti jer bi svi trebali gorivo, a pomorski bi putovi bili nesigurni. Rusija bi mogla potpuno prekinuti dotok plina i nafte Europi (osim Mađarskoj i Srbiji) što bi, s problemima u nabavci iz drugih izvora (nije isključen rat Alžira i Maroka oko Zapadne Sahare; Katar bi pokušao sačuvati neki vid neutralnosti, ali u sukobu Arabije i Irana to ne bi bilo moguće), bacilo Uniju u duboku recesiju.
Vojna pomoć Ukrajini bi presahnula iz europskih i američkih izvora jer bi oružje trebali da se sami brane ili napadaju. Putin prodire dublje u teritorij te zemlje koju smatra lažnom.
I to je to – što je uvjet za korištenje nuklearnog oružja?
Nepoznanica je sudbinska. Ako Rusija zapne, a NATO krene u protunapad preko Bjelarusa (Bjelorusija) i Ukrajine, hoće li to Moskva smatrati prijetnjom egzistenciji države? Što je uvjet za korištenje nuklearnog oružja. Hoće li NR Kina, ako invazija na RK na Tajvanu krene po zlu, ispaliti nuklearni projektil kako bi slomila otpor? Kako će na bilo koji od tih scenarija reagirati SAD i NATO nuklearne sile?
Što bi poduzeo Iran ako bi Izrael posegnuo za nuklearnim oružjem? Nema mjesta nadi da bi nuklearni rat na bilo kojem dijelu planeta bio ograničen. Bomba na Taipei je povod za bombu na Shanghai. Bomba na Varšavu ne ostaje bez odgovora, možda i na Moskvu. Ako se u nekom trenutku i zaustavi domino efekt, posljedice korištenja nuklearnog oružja na budućnost ljudske vrste bile bi katastrofalne.
Moja je asocijacija završetak sjajnih crtića Looney Tunes kada se spušta zastor uz riječi: “That's all Folks!”. To je to, ekipo. Rachman ne samo da neće letjeti u Moskvu, nitko neće letjeti nikamo.