Sretan rođendan, prijestolnice! Ponosna sam na tebe, na način na koji se nosiš sa historijom, na način kojim njeguješ tradiciju, na sva važna imena koja si izrodila… Ali ne bih ja bila prosječna Bosanka da nemam i zamjerke i da na sve ove divne stvari nemam ono „ali“.
Piše: Damira Ibranović
Kao osoba koja je odrasla na košarkaškom terenu, ne mogu a da ne vidim šta tvoja zvanična garda radi košarci. Svojoj košarci! Često čujemo da je Sarajevo grad bureka, ćevapa, Olimpijskih igara, Oskarovca, Valtera, muzike, ali i košarke! Sarajevo je imalo Bosnu! Imalo, i to onu o kojoj je cijelu priču ispričala Arijana Saračević. Više nema ni traga od te Bosne…
Imalo je i Želju! Do neki dan! Ali više nema! Jer cure koje srcem igraju u plavom dresu imaju samo to srce. Ni dostojne dresove! Ni poziciju na tabeli! Ma o čemu ja to pričam, nemaju para ni za sendviče kad otputuju na utakmice, ni da plate dvoranu u kojoj će trenirati i igrati domaće utakmice!
Možda trenutna garnitura na vlasti ne zna, ali to je ekipa od koje smo mi u Banovićima strahovali. Ledila nam se krv u žilama kad na utakmicu dođu u opremi koja košta kao pola naše sezone, u istim trenerkama, jaknama i ostatkom opreme spakovane u iste torbe. Mi smo tada nosile svoje trenerke, svaka u drugoj boji. Na leđima su bili ruksaci koje su nam kupovali mama i tata. A one su imale sve plavo! Sve ko jedna. Od pionirske do seniorske selekcije. Seniorke su harale ligom. Godinama.
Ovo je Željo kakvog pamtim i kakvog želim da pamte buduće generacije!
Skoro su igrale u Banovićima. Kod aktuelnih prvakinja države i to kao najlošije plasirana ekipa na tabeli. U posivjelim, a ne bijelim dresovima, s nejasno plavim rubovima. S trenericom koja ih iz svega glasa bodri do posljednje minute, iako gube 40 razlike. S trenericom koja im je iz svog džepa kupovala sendviče poslije utakmice i koja je znala da uzvratnu utakmicu u Sarajevu vjerovatno neće igrati jer klub nema para da isplati obaveze prema Savezu.
Skaka i ekipa nemaju keš za njih! Cure koje su godinama zaredom upisivane kao osvajačice KUP-a i Prvenstva BiH, izgubile su pravo da se takmiče. Jer nema para! Ljudi, Željo je kult. Ne samo u Sarajevu, nego u cijeloj BiH i u regionu. Isto kao i fudbalski klub.
I drugi sarajevski sportski klubovi ne bi mogli daleko dogurati da nemaju jake sponzore i da čekaju sredstva od grada. Ali mene, evo, posebno boli Željo!
Skaka i ekipa, ne dozvolite ono što je Imamović uradio Tuzli. Oprostiće mu Tuzlaci previše keša uloženog u Panonska jezera, fontane i kružne tokove, oprostiće mu i prodaju zemljišta ispod cijene, ali dovođenje Slobode na prosjački štap neće nikada!
Sarajevu za rođendan želim da spasi Želju, da mu pomogne da vrati stari sjaj, da obuku ponovo bijelo-plave dresove i pokidaju na terenu! Nije to usluga Želji, nego lijep rođendanski poklon koji sebi može pokloniti, jer Željo je dio tradicije, utkan u sve pore ovog grada i srca Sarajlija!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala face.ba. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.