Socijalno- ekonomsku situaciju Roma karakteriziraju loši uslovi života, stambeni problemi, prepreke u obrazovanju, nedostatak mogućnosti za stvaranje prihoda, što je samo dio problema s kojima se romska populacija u BiH danas suočava.
Jedno od troje romske djece školskog uzrasta još uvijek ne ide u osnovnu školu. Kako romska djeca nastavljaju rasti, šanse da pohađaju srednju školu su sve manje jer će samo jedno od četiri imati pristup obrazovanju. Ukoliko iz pravog ugla pogledamo stvari vidimo da je položaj manjina tačnije romske manjine u nezavidnom položaju.
U nastavku za Faceplus razgovaramo sa Dervom Sejdić predsjednikom Saveza Roma BiH.
Koliko je koronavirus pogodio ovu socijalno ugroženu grupu nismo uspjeli pronaći u zvaničnim podacima, međutim nezvanični podaci govore da je od posljedica koronavirusa stradalo oko 3% romske populacije. Razlog tome je upravo evidencija i neadekvatan odgovor zdravstvenog sistema na Covid-19.
Faceplus: Kako je pandemija koronavirusa utjecala na romske zajednice u Bosni i Hercegovini?
Entitetski zakoni posebno covid zakoni ne tretiraju ni u jednom momentu socijalno ugroženo kategoriju kao kategoriju kojoj treba subvencionirati određena prava ili dodjeliti na bilo koji način socijalnu pomoć.
– Nažalost, pandemija i sve oko panedemije blago rečeno katastrofalno je pogodila romsku zajednicu. Prije svega mislim na životne okolnosti koje su cijeli svijet zadesile pa tako i romsku zajednicu. Iz više razloga. Kao prvo romska zajednica u Bosni i Hercegovini sama po sebi je nazposlena, pa tako ograničenjem kretanja, poštivanjem naredbi kriznih štabova bili su spriječeni da se kreću, posebno dio Roma koji se bavi prikupljanjem sekundarnih sirovina ili onaj dio Roma koji radi na pijacama.
S druge strane zadnjih desetak godina mi smo uspjeli zaposliti negdje između 8 i 10 posto romske populacije u Bosni i Hercegovini kroz akcioni plan za zapošljavanje Roma. Međutim, dobar dio te populacije je u toku pandemije ostao bez posla i samim tim taj socialno-ekonomski dio katastrofalno se odrazio na populaciju Roma. Dodatno što je nas je pogodilo i što smo saznali i kroz istraživanja jeste da je dvanaest romskih mahala u kojima živi do pet hiljada ljudi nema vodu za piće. U istim tim mahalama priključak za električnu energiju poporilično je upitan ako ne i rizičan jer mnoge kuće su prikopčane “divlje” , a najveći broj njih nema struju.
Zatim kada pogledamo obrazovanje romske djece, nastava je u vidu online časova a kada nemate struje nemate ništa. No, nije to sve i onaj dio romske populacije koja ima struju njihova djeca nisu imala IT pomagala što implicira da su najvišim dijelom romska djeca u vrijeme pandemije bila pogođena tom online nastavom. Na pitanje šta je država uradila odgovor je ništa. Konkretno ništa.
Faceplus: Većina romske populacije nema zdravstveno osiguranje, kako se oni liječe kako je zdravstveni sistem odgovorio na potrebe roma?
– Danas u Bosni i Hercegovini nije neka prednost imati zdravstvenu knjižicu. Prije svega mislim na cjelokupan zdravstveni sistem koji je kakav je – takav je. Zdravstveni sistem nažalost pretvorio se u privatne institucije. Romi koji su imali zdravstvenu knjižicu a naručito ovi koji su i zdravstveno osigurani opet su teško ostvarivali zdravstveni vid pomoći. Žalosno je to da 35% roma nisu korisnici zdravstvenog Sistema. To nam govori da će romska populacijija biti nažalost i dalje najmlađa populacija državljana ili grđana Bosne i Hercegovine. Ova vrsta mladosti nije za pohvalu jer se rano umire. Nije zvanično ali postoji negdje informacija da smo oko 3% romske populacije za vrijeme covida izgubili.
Razvojnim potrebama romske djece nije pružena adekvatna sistemska pažnja iako se radi o djeci koja žive u ekstremno teškim socijalno-ekonomskim uslovima. Prve godine života smatraju se najvažnijim periodom za rast i razvoj djeteta, a porodica primarnim ambijentom za zadovoljavanje potreba djece.
Faceplus: Kako pomoći romskoj zajednici i omogućiti im život dostojan čovjeku?
-Prije svega treba podpomoći u porcesu obrazovanja. Globalno proces obrazovanja u Bosni i Hercegovini od strane države ograničeno podržan. Jer nekome tako odgovara. Vlasti Bosne i Hercegovine obrazovanje vide kao namet, kao teret na budžet a ne kao invensticiju. A da je obrazovanje investicija stručnjaci van BiH pokazuju. Dakle, prije svega obrazovanje a samim tim obrazovan čovjek kako god teška situacija u zemlji obrazovan čovjek ima bar šansu. Nažalost situacija u BiH je teška za sve građane u BiH a posebo za romske zajednice, najviše je teška zbog korupcije i nepotizma.
“Ja sam aktivista i u Romskom informativnom centru i u Odboru za Rome pri Vijeću ministara. U oba navrata sam se obratio svim kantonalnim vladama, općinama, EK, Vijeću evrope, UNDP-ju sa apelom za pomoć romskim porodicama. Od Ministarstva sigurnosti smo jedino dobili odgovor, da ne raspolažu sa budžetskim mogućnopstima za hitnu intervenciju u hrani i novcu, ali su dali obećanja da će u kontaktu sa drugim organizacijama imati u vidu apel. Neke organizacije su obustavile aktivnosti i ta sredstva usmjerili ka humanitarnoj pomoći ali su to vrlo ograničena sredstva i nisu dovoljna”.