Previše ljudi “olako” shvaća samoizolaciju, rekao je nedavno francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Drugdje u Europi, mnogi Nijemci, često mladi, također ignoriraju službene pozive da ostanu kod kuće. Pojava je to na koju nisu bili imuni ni Hrvati ni brojni drugi Europljani.
Čak je i Italija, prva europska zemlja koja je uvela stroge i opće mjere i gdje su razmjeri koronavirusa prvi bili vidljivi, teško uvela potpunu karantenu.
Europske zemlje pogođene pandemijom koronavirusa podijelile su se na dvije skupine, na one koje su proglasile karantene radi općeg dobra i one koje to oklijevaju.
Ali mnogi ljudi ne pripadaju ni u jednu od spomenutih skupina, nego se ponašaju onako kako se ponaša većina, rekla je Angela Sutan, profesorica bihevioralne ekonomije na Burgundskoj poslovnoj školi.
Oni koji su prošli vikend uživali u sunčanim parkovima spadaju u tu “rastezljivu” skupinu.
“Problem je što su ti ljudi ujedno najvažniji i najopasniji”, rekla je Sutan. “Ako primijete da drugi ne surađuju, ni oni više neće surađivati”.
Ti zaključci temelje se na istraživanjima bihevioralne ekonomije. Ta disciplina, koja istražuje spoj ekonomije i psihologije, pokušava objasniti iracionalno ponašanje iz ekonomskog kuta.
Austrijanac Ernst Fehr poznati je stručnjak u tom području. Početkom 2000-ih proveo je istraživanje koje je pokazalo kako se ljudi dijele po ponašanju.
Po njemu, četvrtina ispitanika pridonosi općem interesu bez obzira na sve, četvrtina misli samo na sebe, a preostali, cijela polovica, uvjetno pridonosi općem interesu, to jest čekaju da vide kako će se ponašati drugi..
Pomaže društveni pritisak
U tom kontekstu, društvene mreže “imaju tendenciju prenositi previše loših primjera, što ostavlja dojam da postoje samo prekršitelji”, rekla je Angela Sutan. “Tako se stvara začarani krug”.
Ali one mogu biti i korisne jer omogućuju da se izrazi nezadovoljstvo koje osjeća velik broj ljudi, što će potaknuti najsebičnije da preispitaju svoje ponašanje.
“Oni osjećaju da profitiraju izlazeći u park jer su učinili nešto hrabro”, objasnila je. “Ali ako naiđu na neodobravanje na društvenim mrežama, mogli bi ponovno razmisliti o tome”.
Što je, dakle, najbolja taktika vlastima da uvjere ljude da poštuju samoizolaciju?
Mnoge zemlje odlučile su se kažnjavati ih: svatko koga policija zatekne vani kada ondje ne bi smjeli biti dobije novčanu kaznu. Je li to najbolja strategija ili je pametnije pouzdati se u odgovornost građana?
Potrebno je i jedno i drugo, kazalo je nekoliko ekonomista, koji također smatraju da je pozitivno to što se, na primjer, od Francuza traži da ispune izjavu kojom opravdavaju izvanredne izlaske jamčeći za to svojom čašću.
“Kada stavite svoj potpis na papir, pojavljuje se mentalni refleks što znači da ljudi, ako su već bili skloni poštivanju pravila, žele poštivati i novu obvezu”, rekao je neuroekonomist i profesor na sveučilištu Sciences-Po, Thierry Aimar.
“Taj potpis stvorit će mentalne mehanizme koji će rezultirati poštivanjem obveze kako bi se izbjegao jedan oblik kognitivnog nesklada”, rekao je.
Kognitivna disonanca mentalno je stanje u kojem osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju.
“Kod većine ljudi koji su već poštivali društvene norme, mozak će osnažiti samodisciplinu”.
Taj učinak može dugoročno oslabiti, ovisno o tome kako se ponašaju svi ostali.
“Ako se razviju oportunistička ponašanja, stajalište ljudi koji prirodno poštuju naredbe može evoluirati u pogrešnom smjeru”, zaključio je Aimar.
Budući da su neke europske zemlje već u karanteni, a bit će i druge na drugim kontinentima, poštivanje takvih restriktivnih mjera ostaje jedan od najučinkovitijih načina da se uspori brzo širenje virusa, po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).