Vjerujem da svi znate čija je ovo monodrama. Danas se sjećamo čovjeka koji je kroz svoj umjetnički izraz i scenske monologe živio za svoju Bosnu i Hercegovinu. Na današnji datum prije godinu napustio nas je velikan Josip Pejaković. Prazninu koju je ostavio nikada ništa neće ispuniti. Rođeni je Travničanin, doajen našeg glumišta i čovjek koji je kroz umjetnost preživljavao krvavu sudbinu svoga naroda. Našeg Josipa nema više. Ostala su njegova djela. Ostao je njegov tekst za našu himnu koja teksta nema. Himna u Josipovoj izvedbi ne zvuči kao protokol, već kao molitva i zakletva. Molitva za zemlju, zakletva za domovinu. Danas se sjećamo našeg Josipa. Vrijeme je napokon da Bosna i Hercegovina dobije tekst za himnu, zato u nastavku poslušajmo himnu u izvedbi Josipa Pejakovića.
Godina bez Josipa Pejakovića! Vrijeme je da njegove riječi postanu himna Bosne i Hercegovine!
Godinu kasnije, riječi Josipa Pejakovića odjekuju jače nego ikad! Neponovljivi Pejaković ostavio je u amanet tekst za himnu Bosne i Hercegovine!
"Kako, bolan, nema Bosne, a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne, a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al' sagni se, hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one IDU, a ti đe ćeš?"
- Advertisement -
- OGLAS -