Hadžifejzović: „Profesor Komšić je historijska ličnost. Takvu biografiju intelektualca, profesora, političara malo ko ima u svijetu. Još u kakvoj zemlji i kakvim vremenima.
Profesor i dekan Filozofskog fakulteta Sarajevo, član Predsjedništva RBiH, predsjednik Doma naroda Federalnog parlamenta, zastupnik u Kantonalnom i Federalnom parlamentu, gradonačelnik glavnog grada.
Na početku rata, dobrovoljac u Ministarstvu odbrane RBiH. U ratu, organizator Općeg sabora Hrvata naše zemlje, potom predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća. On je taj koji je stvarao i mirovne i političke uslove za potpisivanje Vašingtonskog sporazuma. Federacija i kantoni njegov su koncept koji je trebalo da bude proširen i usvojen i u Dejtonu.
Otac troje djece. Autor devet knjiga. Socijaldemokrata. Mlad, svega 78 godina. Zbog njegovog meda, vitalniji i mlađi izgleda.“
Hadžifejzović: „Šta je u tom rukopisu koji si pisao? Ja bih to nazvao ‘knjiga tajni’.“
Komšić: „Ima tajni koje nisu ni u mojim knjigama. Ko je, kada i gdje dijelio BiH? Dvije knjige sam napisao pod ženinim kandžijama. Iz profesorske stolice otišao sam u političku. Mislio sam da moji zapisi neće otići u javnost. To je veliki emocionalni naboj. Bilježio sam to za sebe. Greška je ako ljudi prave zapise da bi ih objavili… onda to uvijek popravljaju. Ovdje nema ništa popravljeno – ni zarez. Danas teško čitam te tekstove… natjeraju mi suze na oči. Ne mogu da vjerujem da sam to sve prošao. Mnogima ne odgovara to što piše unutra. Izdavači vjerovatno ne smiju objaviti moju knjigu.“
Hadžifejzović: „Je li izdavači ne smiju to da objave?“
Komšić: „Vjerovatno da ne smiju. Um može zamisliti i ono što ne postoji. Problem je nada. Šta nam ostaje? Čemu se možemo nadati? Ostavljena je mogućnost da mi možemo zamisliti da nešto može biti drugačije nego što jeste. Država se mogla raspasti drugačije, ne onako kako se raspala – ratom. Zlo je postalo zakon života, laž istina, nemoral pravda. Moj zadatak bio je da se poredak ne promijeni. Mora se izaći i djelovati; ja sam to uradio. Nisam mogao sjediti skrštenih ruku. Sve što sam radio u politici je borba za pravdu, istinu i dobro. Radio sam bez obzira na posljedice, a one su bile teške. Inteligencija je praktična. Čovjek je inteligencijom opstao kao ljudsko biće. Um nas obavezuje da moramo voditi računa o svojoj budućnosti. Imaš mudokrane… nema od toga ništa. Nema ništa od intelektualaca mudrokana. Moramo se angažovati. Živimo u svijetu laži i nepravde. Pred našim očima se vrši revizija prošlosti.
Još 1988. sam znao da će biti rat u BiH. Alija je uvijek tražio rješenje unutar toga. ‘Ja bih podijelio, ali dajte neku teritoriju!’ Tu je griješio. On je prihvatio paket triju republika. Svi planovi o BiH dijelili su BiH, a svi su se zvali mirovni. Htjeli su proglasiti kreposnu muslimansku republiku. Haris je to odbio, čak mu je bio ugrožen život. Hrvatima nije bila u interesu podjela države. Sve bi se svelo na zapadnu Hercegovinu. Englezi, Francuzi i Rusi bili su na Miloševićevoj strani. Amerikancima je sve bilo dosadilo. Evropa je vodila mirovne pregovore.“
Hadžifejzović: „Kako je Zagreb prihvatio?“
Komšić: „Morao je. Njima je sporazum izdiktiran.“
Hadžifejzović: „To je ukidanje Herceg-Bosne i kreposne muslimanske republike?“
Komšić: „Tako je. Srbi su trebali biti uključeni u Federaciju sa kantonima.“
Hadžifejzović: „Ako je bio takav dogovor, zašto to nije primijenjeno na Dejton?“
Komšić: „Holbrooke je vodio pregovore. Odjednom su se Rusi pojavili, neka kontaktna strana. Kako su oni to uspjeli nametnuti, ne znamo. To je isto kao kad pucate penal i ne date gol. To se ne broji. Nikad to nije objašnjeno. Veliki problem bio je što je Alija legalizovao RS početkom septembra prije pregovora. RS se bila raspala. Došao je Holbrooke, izvršen je pritisak i RS je legalizovana. Holbrooke je rekao: ‘Ovo je potpisao Šaćirbegović. O tome više nema govora.’ Šaćirbegović je potpisao legalizaciju RS-a. Likvidirali smo Herceg-Bosnu – kako je mogla ostati RS? Ja sam bio protiv Dejtona. BiH ne može ući u EU s entitetima. EU se ponaša licemjerno. Plenković je glavni čovjek EU za Balkan i treba zaustaviti koaliciju Čović – Dodik. Plenković preko Čovića podržava Putinovu politiku u BiH – kome on baca prašinu u oči? Izbacili su me iz partije jer sam insistirao na ujedinjenju. Trojke nije bilo na mapi kada je uništena ‘Željezara’ Zenica – ne treba sve adresirati na Trojku. Ako su stranački interesi iznad svega, onda nema države BiH. Podržavao sam Trojku jer nemamo alternativu, ali niko me nije pitao za savjet.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.