Hadžifejzović: „Nakon dužeg vremena, iz Hercegovine dolaze dva kandidata za Predsjedništvo države. Dva, kako bi ih se dalo nazvati, prava Hrvata. Legitimna. Da se nije kandidovao Slaven Kovačević, već samo ovo dvoje iz Hercegovine – Darijana Filipović i Zdenko Lučić, onda bi izbor Hrvata u Predsjedništvo i bez novog Izbornog zakona bio legitiman, onako kako traže Hrvati, i, eto rješenja, onakvog kakvog vide i žele sve hrvatske stranke. Pravi Hrvat, kazali bi. Zdenko Lučić je taj koji ovoj izbornoj utrci daje legitimitet – onaj, onakav kakvog vidi većina hrvatskih stranaka. No, kako odlično znamo vas građane i birače, njegova kandidatura, njegov plan i program, ali i obećanja, sigurno će privući i glasove građana, Bosanaca, Bošnjaka, Ostalih, miješanih… Zašto? Zato što on ima najjasniji, najdirektniji izborni plan, a koji se jednostavno zove – država. Državna imovina. Vladavina zakona. Neka ovu državu vodi bilo ko – samo da mu je ta država prva briga. Lučić, Hrvat, Hercegovac, a država mu na prvom mjestu. Kada ste to čuli i doživjeli? Hrvat stožerne hrvatske stranke. Zdenko Lučić, general, rođen u Ljubuškom, lijepom gradiću koji je imao lijepu historiju i povijest zajedničkog života naših naroda. Ima 59 godina. Pravnik, pa advokat. Karatista – crni pojas. Atletičar – prvak JNA u višeboju – to mu je sada možda mana. Prvak na Univerzijadi Jugoslavije u karateu. Jedan od organizatora utemeljenja HDZ-a. Ratovao u Dalmaciji i zaleđu 1991. godine. U Hercegovini ustrojio i komandovao jedinicom za posebne namjene HVO. Ustrojio sektor sigurnosti Herceg-Bosne. Od 1996. u Zagrebu, u SIS-u. Obavještajac. Bio predsjednik Mladeži HDZ-a. Zastupnik HDZ-a u Federalnom parlamentu. Sa Tuđmanovim sinom, Miroslavom, osniva HIP pokret – vijećnik Grada Makarske. Generalni direktor Dubrovačke banke i ‘Auro banke’ Mostar, direktor prodaje ‘Croatia Osiguranja’. Deset odlikovanja u Hrvatskoj, četiri u Hercegovini, četiri međunarodna priznanja. Bio i asistent na Pravnom faksu Mostar. Otac troje djece. Izbornu kampanju je počeo tako što je spojio bosanske kraljeve i hercegovačkog hercega. Prvo – u sjedište kraljeva – Bobovac, potom u Kulu hercega u Ljubuškom, odakle je, sa kule, letio padobranom i sletio u naš studio. Originalno. Kraljevstvo, herceg-ovstvo, država. Jasno je šta je poručio ovim letom – država. Let i uzlet iznad ove divne, bogate države. Samo to bogatstvo se ne vidi odozdo, to se vidi odozgo. Budi sivi soko, pa se vini uvisoko, hej.“
Hadžifejzović: „Ovaj koncept država, Hrvat iz Hercegovine, obavještajac, bankar, uspješni biznismen… govori o državi, je li to dobro za kampanju?“
Lučić: „Da bi BiH bila suverena, mora imati svoje zemljište. Danas pojedinci to zemljište preknjižavaju i stiču imovinsku korist. U Ukrajini imamo rusku agresiju, u Hercegovini agresiju srpsko-rusko-kineskog kapitala. Mi smo svjedoci da Dodik helikopterom sleti u Mostar, održi predavanje, a Čović mu sjedi iza leđa, nakon toga sjedne u helikopter i odleti. U Hercegovini je najviše srpskih banaka.“
Hadžifejzović: „Ko ih pušta?“
Lučić: „Politika. Čović se kiti tuđim perjem.“
Hadžifejzović: „Koliko izraelska kompanija plaća najam ‘Aluminija’?“
Lučić: „Rentaju za 30.000 KM. Obećali su radna mjesta, svašta, ništa nisu ispunili. HDZ-u je bitan samo novac. Uigrana su šema. Prijete trećim entitetom. Rekao sam da se ništa neće desiti i nije se desilo. Ljudi su isprepadani. Zovu i prijete. Toliki je strah ne možete vjerovati.“
Hadžifejzović: „Gdje je Čoviću treći entitet?“
Lučić: „Trebalo bi ga pitati gdje mu je Izborni zakon, treći entitet i hrvatski kanal… Čović nije Hrvat; on je Srbin. Potpisivao se ćirilicom. Pozivam ga na sučeljavanje kod vas u emisiji, da ga malo propitam. Izvadit ćemo dokumente. Nek pokaže datum kad je postao hrvatski državljanin. Čović je rekao da je Ratko Mladić gospodin.“
Hadžifejzović: „Šta je za Vas Ratko Mladić?“
Lučić: „Ratko Mladić je ratni zločinac. S obzirom da ratni zločini ne zastarijevaju, ispitat ćemo je li i Čović ratni zločinac.“
Hadžifejzović: „Šta ćete prvo uraditi kad dođete u Predsjedništvo?“
Lučić: „Razdužit ću diplomate Čovića i Komšića. Kući! Dovest ću mlade i obrazovane ljude. Moramo prestaviti BiH vani. Imamo OHR koji ima vršitelja dužnosti. Toliko o njima. Ja ću raditi za BiH kao državu. Svaki građanin BiH mi je isti. Svakom su otvorena vrata. Odreći ću se svoje plate u humanitarne svrhe. Ne treba mi ništa. Imam generalsku penziju; zadovoljan sam njome. Imat ću više kumova i prijatelja, i to je bogatstvo… nije samo novac. Ako nastavimo ovako, neće biti države. Mi smo mrtvi.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.