Hadžifejzović: „Duško Vujošević je, ono baš, bio veliki čovjek. I visinom i čašću i stavom i akcijom i pričom. U prijevodu – gromada. ‘Vodio bi on BiH i sa jednom nogom’, rekao je. I dosta je to što je rekao. Duško, čija se i duša napatila od duge bolesti. Svi su o njemu rekli sve. Ja ću dodati jednu našu, malu priču iza kamere…
1999. godine, rat u glavama svih još traje, komšije i susjedi mrze… Duško je tada, i samo tada, na nekoj sportskoj funkciji u KK ‘Budućnost’ Podgorica, član Stručnog tima, a ne trener, savjetnik, između ostalog.
‘Budućnost’ ne može igrati u Podgorici zbog sankcija i Vujošević povlači nestvaran potez – ‘Budućnost’ će igrati u Sarajevu. Oni, iz Crne Gore, odmah nakon rata, igrat će u Bosni. Nemoguće. Da bi ‘Budućnost’ dobila pravo igranja u Sarajevu, prvo je potrebno osigurati TV-prijenos za Evropu. Bez toga – nema utakmica. Tada sam glavni i odgovorni urednik, a i direktor TVBiH. Duško dolazi i kulturno, fino zamoli da odobrim naša reportažna kola i osiguram prijenos da bi ‘Budućnost’ otišla u Evropu. Nisam ga saslušao do kraja – odmah sam odobrio. On je, odmah nakon rata, za domaćina njegovog tima odabrao Sarajevo. Hrabro, ludo, nemoguće… Razumjeli smo se. On je prvi, u miru, poduzeo taj prvi korak, ja sam dvokorak, a grešku u koracima i dalje prave protivnici.“