Krajem osamdesetih godina, Hadžić dolazi u sarajevsko naselje Dobrinja te se aktivno uključuje u društveni i vjerski život naselja. Već sa 35 godina izabran je za muteveliju dobrinjskog džemata, čime je postao jedan od najmlađih mutevelija u Sarajevu. Tako je dobio i nadimak koji će ga pratiti sve do smrti.
Početkom agresije na BiH 1992. godine, Mutevelija se uključio u organizovanje odbrane Dobrinje, tada jednog od najugroženijih dijelova Sarajeva. Iz lokalnih jedinica Teritorijalne odbrane i patriotskih snaga formirana je Dobrinjska brigada, kojom je komandovao tokom najtežih godina opsade. Na kraju je brigada uspjela sačuvati odbrambene linije i spriječiti presijecanje Sarajeva u tom pravcu.
Nakon završetka agresije, Hadžić je ostao aktivan u njegovanju kulture sjećanja i afirmaciji vrijednosti odbrane Bosne i Hercegovine. Bio je svjedok Tužilaštva pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u predmetima protiv Slobodana Miloševića i Stanislava Galića, svjedočeći o opsadi Sarajeva, granatiranju i stradanju civila. Često je isticao da se borci Armije RBiH nisu borili za teritoriju ili osvetu, već za slobodu, državu i ravnopravnost.
„Ismet Hadžić ostavio je neizbrisiv trag u borbi za slobodu i nezavisnost Bosne i Hercegovine, ali i u trajnom njegovanju kulture sjećanja na odbranu naše države. Njegovo ime ostat će trajno upisano među časne sinove Bosne i Hercegovine koji su svojim djelima zadužili sadašnje i buduće generacije“, kazao je Denis Bećirović.
„Hrabrost, čast i nesebična posvećenost Ismeta Hadžića Mutevelije u odbrani Bosne i Hercegovine ostat će trajno upamćene kao primjer patriotizma i odgovornosti prema domovini“, poručio je Željko Komšić.
Dženaza Ismetu Hadžiću Muteveliji klanjana je u Haremu Begove džamije, a ukopan je u Haremu Musluk džamije na Vratniku.