Ljupka Dizdar: „U crnilu života sam našla nešto lijepo. Imperativi su opasni, treba postaviti granice“

Gdje žive sretni ljudi? U prostoru koji stvaramo oko sebe, u trenucima koje naučimo cijeniti ili možda u nama samima, kada ponovo pronađemo ono što smo negdje usput izgubili? Odgovore na ova pitanja možemo tražiti i u slikama umjetnice Ljupke Dizdar, čija izložba „Tamo gdje sretni ljudi žive“ donosi priču o emocijama, unutrašnjim svjetovima i potrazi za srećom.

Po struci arhitektica, Ljupka je svoj profesionalni put gradila u korporativnom svijetu, radeći kao procjeniteljica nekretnina. Međutim, intenzivan stres natjerao ju je da zastane i napravi dvogodišnju pauzu. Ono što u početku nije bilo stvar izbora, već nužnost, postalo je prostor za novo otkrivanje sebe i povratak nečemu što je dugo bilo potisnuto – slikarstvu. Kako izgleda trenutak kada nas život zaustavi i natjera da preispitamo sve što smo do tada gradili? Može li umjetnost postati put oporavka, samospoznaje i novog početka? I gdje, zapravo, žive sretni ljudi – u svijetu koji stvaramo ili u miru koji pronađemo unutar sebe?