Kulturno Udruženje Bošnjaka u Ženevi organizovalo je jučer komemoraciju u čast žrtvama genocida u Srebrenici. Ovaj događaj, održan ispred zgrade Ujedinjenih nacija u Ženevi, podsjetio je na važnost borbe protiv zločina i nepravde.
Program Komemoracije
Program je počeo u 18:30 sati okupljanjem učesnika i distribucijom bijelih cvjetova Srebrenice u znak sjećanja na žrtve. Nakon uvodnog govora moderatorice Emine Suljić i intoniranja himne Bosne i Hercegovine, uslijedili su govori različitih zvaničnika, uključujući Nedima Hurtića, predstavnika Kulturnog Udruženja Bošnjaka u Ženevi, Dženetu Halilović, predstavnicu Ambasade Bosne i Hercegovine, te Saniju Ameti, članicu Gradskog vijeća Ciriha. Sanija Ameti je istakla važnost političkog aktivizma dijaspore u zemljama domaćinima i upozorila na manipulaciju simbolikom Srebrenice i glorifikaciju ratnih zločina od strane desničarskih grupa širom Evrope.
Večer se nastavilo dirljivim svjedočenjima preživjelih, među kojima je posebno emotivan bio govor Sedine Delić-Tanović.
Sedina Delić Tanović je preživjela genocid u Srebrenici i posvetila svoj život svjedočenju i podizanju svijesti kod novih generacija o užasima koje je doživjela. Ona je supredsjednica Udruženja ” Komisija Bijelih Traka” te pred udruženjem, kao majka, s dubokom emocijom i iskrenošću, dijeli svoja iskustva nadajući se da će prenijeti poruku sjećanja i otpornosti.
Sedina se obratila na skupu uz poseban govor koji je glasio:
“Dugo sam razmišljala o sadržaju svog govora za naše prvo okupljanje baš ovdje, i sa konačno svjetskim priznanjem genocida… Često svjedočim u školama da informišem i osvještavam nove generacije, ali nekako je ipak značajnije podijeliti svoju bol sa svojima… Zato sam danas odlučila ne govoriti kao dijete koje je preživjelo genocid, niti kao djevojčica kojoj su sva dječija prava pogazena, ni kao siroče, nego kao majka svom djetetu…”
KAKO JE MENI BABO MOJ, OSTAVLJAM TI SINE, SREBRENICU U AMANET
“Ako ne znaš, sine, gdje je crvena zemlja,
pa, evo ovako, reći će ti majka tvoja –
Ima jedna zemlja na Balkanu, a zove se
Bosna.
Kreni, sine, pored rijeke Drine, gradovima Istočne Bosne,
od Bijeljine, Zvornika, Drinjače, Kamenice, Kušleta,
Konjević Polja, Sućeske, Bratunca,
doći ćeš, sine, do grada, našeg grada Srebrenice.
Prepoznat ćeš, sine, crvenu zemlju, bošnjačkom krvlju natopljenu,
prepoznat ćeš je po bijelim cvjetovima,
bijelim nišanima od kamena, preko puta fabrike akumulatora.
Upamti – fabrika je logor smrti nas Bošnjaka bila!
Srpski zlikovci tukli su ih palijom po glavi, dok lobanja ne bi pukla,
a krv je prskala uokolo po zidovima.
Zlikovci su ih klali kao da su lutke, a ne živa bića,
davili ih žicom, mučili, dok ne bi dušu uzeli nevinim Bošnjacima!
Kada zakoračiš, sine, na crvenu zemlju,
pazi da ne staneš nogom na babine kosti, tvog brata, amidže, daidže, sestre, strine, tetke, daidžinice, familije i komšija iz Podrinja moga.
Pomiluj rukom, sine, bijele nišane, i osjetit ćeš ledenicu
u stomaku i srcu, jezu po čitavom svom tijelu.
Ista ledenica zabola se u moje srce ratne 1995. godine!
Od tada, sine, do danas, tvoja majka nosi krvavu ranu
na svome srcu, ožiljak dubok na svojoj duši.
Krvava je, sine, Srebrenica, prokleta Republika Srpska!
Krvava je, sine, historija Bošnjaka!
Dođoše zlikovci, komšije Srbi, dođoše zlikovci iz Srbije,
napiše se naše Guber vode, napiše se naše krvi bošnjačke.
Ostavljam ti, sine, u amanet crvenu zemlju natopljenu crvenom krvlju, sa bijelim cvjetovima u mojoj i tvojoj Srebrenici.
Ostavljam ti, sine, u amanet kosti naših pradjedova!
Ne daj, sine, Srebrenicu srpskim zlikovcima da gaze krvavom čizmom po našim kostima, ne daj, sine, Srebrenicu ni za ćupove dukata, svaka kap krvi bijelih cvjetova naša je sloboda, svaka kap krvi preskupo je plaćena.
Pamti, sine, krvavu historiju bošnjačku,
historiju naše Bosne!
Guber vodu ljekovitu obojiše zlikovci u crvenu,
izvor bošnjačke krvi naći ćeš, sine, u Srebrenici, Potočarima, po njivama kosti rasute k'o bijele pečurke.
Od Zvornika do Srebrenice žive, sine, naše duše.
Nekada su živjeli Bošnjaci, sada žive srpski doseljenici.
Nemojmo se oslanjati na vanjsku pomoć, svijet nam svakim danom dokazuje da možemo računati samo na sebe!
Gdje god da smo, čime god se bavili, na svakom od nas je da se svim sredstvima koja imamo borimo za ono što nam je najsvetije.
Ne dajmo našu Srebrenicu, ne dajmo našu Bosnu i Hercegovinu.
I ne mogu završiti a da ne spomenem da smo mi:
P – ponosni
A – aktivni
L – lucidni
E – empatični
S – solidarni
T – tolerantni
I – informisani
N – nikad više naivni
A – afirmirani
Devetoro djece nosilo je natpise formirajući riječ “Palestina” u znak solidarnosti sa svim narodima koji pate od nepravde i zločina. I nekoliko njih je ostavilo pismo pored kamena spomenika posvećeno ubijenim djedovima tokom genocida u Srebrenici.
