Sve više djece i odraslih dobija dijagnozu ADHD-a ili autizma, a posljednjih godina sve češće se postavlja pitanje jesu li ova neurorazvojna stanja zaista postala češća ili ih danas jednostavno bolje prepoznajemo.
Novi nezavisni izvještaj naručen za potrebe zdravstvenog sistema u Engleskoj pokušava odgovoriti upravo na pitanje šta stoji iza velikog rasta broja dijagnoza i potražnje za stručnim procjenama.
Dosadašnji nalazi pokazuju zanimljiv nesrazmjer. Broj dijagnoza, uputnica i osoba koje traže procjenu snažno raste, dok populacijska istraživanja zasad ne pokazuju usporediv rast učestalosti ADHD-a i autizma u općoj populaciji.
Autori zato upozoravaju da se broj postavljenih dijagnoza ne treba automatski poistovjećivati s time koliko je neko stanje zaista često.
U Hrvatskoj gotovo četiri puta više evidentiranih osoba s autizmom
Hrvatski podaci pokazuju koliko se broj evidentiranih osoba promijenio posljednjih godina.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz aprila 2026. godine, u Registru osoba s invaliditetom evidentirane su 7.384 osobe s poremećajem iz spektra autizma, od kojih su 5.641 muškarci, a 1.743 žene.
Prije deset godina brojke su bile znatno manje. U Registru je 2016. godine bilo evidentirano 1.925 osoba s dijagnosticiranim autizmom, od kojih su 1.257, odnosno 65 posto, bila djeca. Godinu kasnije evidentirano ih je 2.226.
Kada se uporede podaci iz 2016. i 2026. godine, broj evidentiranih osoba povećao se gotovo četiri puta.
Šta pokazuje novi izvještaj?
Nezavisni izvještaj odnosi se na Englesku i zasad je preliminaran.
Stručni tim istražuje šta stoji iza trendova povezanih s ADHD-om, autizmom i mentalnim zdravljem te zašto zdravstveni sistem bilježi tako veliki rast potražnje za procjenama i podrškom.
Pritisak na sistem posebno je vidljiv kod ADHD-a.
Broj djece i mladih koji su čekali procjenu ADHD-a u službama za mentalno zdravlje povećao se s oko 21.000 u aprilu 2019. na približno 270.000 u decembru 2025. godine.
Broj dijagnoza također je snažno porastao, posebno među adolescenticama i mladim ženama.
Istovremeno, dostupna populacijska istraživanja pokazuju mnogo stabilniju sliku. Procjene na koje se poziva britanski NICE govore o ADHD-u kod približno pet posto djece i mladih te dva do tri posto odraslih.
Prema zasad dostupnim podacima, nema dokaza o dramatičnom porastu učestalosti ADHD-a u općoj populaciji tokom posljednjih decenija.
Slično je i s autizmom
Kod autizma stručnjaci primjećuju sličan obrazac.
Broj službenih dijagnoza i ljudi koji se sami prepoznaju kao autistične osobe snažno se povećao, ali populacijska istraživanja pokazuju mnogo stabilniju učestalost.
Među odraslima u Engleskoj procijenjena učestalost autizma iznosila je oko jedan posto 2007. godine, 0,7 posto 2014. te 0,9 posto 2023./2024. godine.
Autori izvještaja naglašavaju da ti podaci imaju ograničenja i da ih treba oprezno tumačiti, ali zasad ne ukazuju na dramatično povećanje učestalosti autizma u općoj populaciji.
Istovremeno se autizam danas mnogo češće prepoznaje među grupama koje su u prošlosti lakše ostajale bez dijagnoze, posebno među djevojkama i ženama te osobama bez intelektualnih teškoća.
Šta su ADHD i autizam?
ADHD, odnosno poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, neurorazvojno je stanje čija obilježja mogu uključivati teškoće s održavanjem pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost.
Simptomi i njihov intenzitet razlikuju se od osobe do osobe.
Autizam je također neurorazvojno stanje koje može utjecati na način na koji osoba komunicira, ostvaruje društvene odnose i doživljava svijet oko sebe.
Prema HZJZ-u, obilježavaju ga teškoće u socijalnoj komunikaciji i interakciji te ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti.
Riječ je o spektru, pa se obilježja mogu pojavljivati na različite načine i različitim intenzitetom.
Kod djece se određeni znakovi mogu uočiti već u ranoj dobi, ali pojedinačno ponašanje samo po sebi nije dovoljno za zaključak da dijete ima autizam. Dijagnozu postavlja stručni tim.
Zašto raste broj dijagnoza?
Britanski stručnjaci upozoravaju da ne postoji jedno jednostavno objašnjenje.
Dio povećanja vjerovatno proizlazi iz boljeg prepoznavanja ljudi koji su u prošlosti ostajali bez dijagnoze. To se posebno odnosi na djevojke i žene te osobe čije teškoće nisu odgovarale nekadašnjoj predstavi o tome kako autizam ili ADHD izgledaju.
Promijenila se i svijest javnosti. Roditelji danas znaju više o mogućim znakovima kod djece, odrasli ih lakše prepoznaju kod sebe, a o ADHD-u i autizmu mnogo se otvorenije govori nego prije nekoliko decenija.
Tokom vremena mijenjali su se i dijagnostički kriteriji te način na koji stručnjaci prepoznaju ova stanja.
Važnu ulogu može imati i sam sistem, jer dijagnoza u pojedinim situacijama omogućava pristup dodatnoj obrazovnoj, zdravstvenoj ili drugoj podršci.
HZJZ za Hrvatsku navodi slična moguća objašnjenja rasta broja evidentiranih osoba s autizmom: veću osviještenost, poboljšanje dijagnostičkih postupaka i promjene dijagnostičkih kriterija.
Više dijagnoza ne znači nužno i veću učestalost
To je ujedno i najvažniji zaključak dosadašnjih podataka.
Činjenica da danas mnogo više ljudi ima dijagnozu autizma ili ADHD-a ne dokazuje sama po sebi da su ta stanja postala jednako toliko češća.
S druge strane, to ne znači ni da su nove dijagnoze nepotrebne ili pogrešne.
Stručnjaci smatraju da istovremeno može djelovati više faktora: bolje prepoznavanje osoba koje su ranije ostajale bez dijagnoze, promjene u traženju pomoći, veća osviještenost, drugačija dijagnostička praksa i način na koji je organiziran pristup podršci.
Britanski izvještaj zato zasad ne daje konačan odgovor.
Slijede dodatne analize kojima bi se trebalo preciznije utvrditi šta stoji iza naglog povećanja broja dijagnoza i, možda još važnije, kako osigurati da ljudi kojima je podrška potrebna do nje dođu na vrijeme.