Ovaj kratak zimski zahvat zahtijeva minimalan trud, ali donosi višestruku korist. Iako se januar u baštama često doživljava kao period zatišja, upravo je to mjesec u kojem se postavljaju temelji za zdravlje ruža u predstojećoj sezoni.
Hladno i vlažno vrijeme, praćeno čestim padavinama, stvara povoljne uslove za razvoj gljivičnih oboljenja koja mogu ozbiljno ugroziti biljku i umanjiti njenu sposobnost da u proljeće obilno procvjeta.
Tokom zimskih mjeseci, opalo lišće koje ostaje oko podnožja ruža zadržava vlagu i postaje idealno sklonište za gljivične spore. One u takvom okruženju mogu opstati mjesecima, a s prvim porastom temperature lako se šire na stabljike i nove listove. Kiša dodatno ubrzava taj proces, jer kapljice vode prenose patogene sa zemlje direktno na biljku.
Stručnjaci ističu da je prevencija u ovom periodu daleko efikasnija od naknadnog liječenja. Umjesto pribjegavanja hemijskim sredstvima, ključ zaštite nalazi se u jednostavnom, ali temeljnom čišćenju prostora oko ruža. Uklanjanjem opalog, vlažnog i već načetog lišća eliminiše se glavni izvor zaraze prije nego što se ona uopšte pojavi.
Prilikom čišćenja preporučuje se upotreba rukavica, kao i pažnja prilikom rukovanja alatom. Nakon završetka posla, ruke i korišteni pribor treba oprati i dezinfikovati kako bi se spriječilo eventualno širenje bolesti na druge biljke u bašti.
Važno je i pravilno zbrinjavanje prikupljenog lišća:
Nikako u kompost: Ono ne bi trebalo završiti u kompostu, jer temperature u kućnim komposterima nisu dovoljne da unište gljivične spore.
Kućni otpad: Najsigurnije rješenje je odlaganje u kućni otpad ili spaljivanje, ukoliko je to dozvoljeno lokalnim propisima.
Ruže koje proljeće dočekaju oslobođene potencijalnih izvora bolesti razvijaju se snažnije, otpornije su na štetočine i nagrađuju njegu bogatim, krupnim cvjetovima kada sezona rasta započne.