Piše: Dženan Skelić
U ponedjeljak, 7. aprila, održana je izvanredna sjednica Senata Univerziteta u Zenici, na zahtjev rektora, kako bi se po hitnoj proceduri usvojile izmjene Statuta univerziteta, bez prethodnog dostavljanja predloženih izmjena nastavnicima univerziteta niti Nastavno naučnim vijećima organizacionih jedinica, odnosno fakulteta uključenih u UNZE
Te predložene izmjene Statuta, odnose se na krajnje neprimjerene ovlasti, koje rektoru daju neograničenu moć u sankcionisanju “neposlušnih” uposlenika, odnosno mogućnost, da rektor bez učešća organizacione jedinice, kojoj uposlenik pripada, pokrene disciplinski postupak protiv uposlenika, formira komisiju, te po otomanskom principu, ne samo da te tuži, već ti i sudi. Izmjene podrazumijevaju i da rektor može nekome oduzeti zvanje, premještati ga sa radnog mjesta na drugo radno mjestu, udaljavati nastavnike iz nastavnog procesa i tome slično.
Mnogi kažu kako su ove izmjene prije svega nastale, iz potrebe rektora, da moju malenkost sankcionira, nakon što dva puta to nije uspjelo prema starim odredbama Statuta, koji je podrazumijevao disciplinski postupak preko moje organizacijske jedinice, odnosno moga fakulteta, te komisije, koja je na tom fakultetu formirana, a koja nije prihvatila optužbe na moj račun, koje su se odnosile na slobodu mišljenja i govora. Poznato je, ko je čitao moje prethodne tekstove na ovu temu, da je nakon tih neuspjelih institucionalnih mjera, rektor pokrenuo privatnu tužbu protiv mene.
Očito je kako izmjene Statuta idu u tom pravcu, da rektoru priskrbe apsolutističku moć, kako bi odlučivao o svemu na univerzitetu, bez ikakve kontrole, te imao pravo da odredi ne samo kada i šta neko ima pravo da misli, govori i piše, već i kada, koliko i kako može da diše.
No nije problem više u tom našem dragom i infantilno simpatičnom rektoru, koji je postao i junakom, moga na Ezopovim basnama i Orvelovom čarobnom djelu, inspirisanom romanu o akademskoj zajednici, koji nadam se uskoro privodim kraju. Problem je u ostatku akademske zajednice uključenom u rad Senata.
Predstavnici Senata. kao vrhovne institucije visokog obrazovanja, trebalo bi da predstavljaju perjanicu intelektualne i moralne krune, no u ovom konkretnom primjeru, postigli su to, da je njihova zloupotreba ovlasti i uloge predstavnika visokoškolske zajednice pod okriljem UNZE, srozala ne samo ugled Senata i senatora, već dovela u pitanje i suverenitet i dignitet cjelokupne akademske zajendice.
Kako Šekspir lijepo kaže: “ono što nazivamo ružom slatko bi mirisalo i drugim imenom”, tako i u ovome slučaju ime ne znači ništa, te kako god govno nazvali oko njega će se širiti jednak smrad, te se senatore, koji su glasali za ove izmjene treba i mora nazvati akademskom bagrom.
Jer kako drugačije nego bagrom nazvati one, koji su sebi dali za pravo, da na poziv Uzurpatora u liku i djelu trenutnog rektora, odlučuju o prijedlozima izmjena našeg Statuta, koji mi nastavnici, koji smo osnovali taj univerzitet, nismo imali prilike niti vidjeti, niti se o njemu očitovati, niti personalno, niti u okviru NNV-a naših fakulteta.
Kako drugačije nazvati one koji sebi daju za pravo da preglasaju na Senatu volju predstavnika tri fakulteta sa najvećim brojem studenata, odnosno Filozofskog, Medicinskog i Politehničkog, iako svi dobro znamo da najveći broj članova na Senatu ima Metalurgija, koja ima više profesora nego studenata, a njihov je i rektor i dva prorektora, što je nonsens, odnosno van razumska kategorija.
Odakle pravo tim predstavnicima na Senatu, da o tako važnom pitanju samovoljno odlučuju, bez da se konzultiraju sa voljom onih koje predstavljaju. Tamo na Senatu sjede mnogi predstavnici, koji nisu u statusu redovitog profesora i oni sebi uzimaju za pravo da odlučuju o onima, redovitim profesorima, iako su hijerarhijski u akademskom smislu riječi, daleko ispod njih.
Zar nije bagra neko ko slijedeći svoje lične, personalne potrebe i interese uzurpira prostor akademskih prava i sloboda, te počne donositi odluke na svoju ruku, smatrajući se vrjednijim od onih bez kojih ne bi nikada bio u toj poziciji, da se nešto pita. Rektor i prorektori, senatori, dekani, samo su predstavnici nas profesora a nikako naši šefovi ili vlasnici, kako se trenutni rektor ponaša i kakav sustav želi uvesti na Zenički univerzitet.
Izmjene Statuta, koje su u ponedjeljak izglasali ovaj Ali Baba i njegovih 17 razbojnika, u suprotnosti su sa Zakonom o radu i pravima uposlenika, ali to ne treba čuditi. jer kako je opšte poznato, taj rektor je u više navrata javno izjavio, kako ne poštuje odluke zakonodavca i osnivača, niti presude suda. Očito je kako se radi o Uzurpatoru i očito je kako se njegovih 17 pulena, zaplesalo u privatnim računicama i sitnim interesima.
Pitam se gdje je sila zakona, kada su ovakve zloupotrebe od strane akademske mafije više nego očite i jasne? Ko je taj što aminuje i amnestira posljednji čavao u lijesu Zeničkog univerziteta?
Kako narod kaže: “nije sramota biti siromašan, ali je sramota biti jeftin”, a ovo je najjeftinija akademska pozorišna trupa, što je ikada zaigrala na akademskoj sceni.