Košćela
S Veleži će svanuti jutro ljepše, bolje,
kraj Neretve vode, sestre Radobolje.
Zazvoniće zvijezde k’o merdžan dukati,
slavuj će iz bašte milo sevdisati.
I Novim će Starim, jest tako mi dina,
lijepa kao mladost prošetat Emina.
Poslije modrih kiša, do u osvit dana,
pod mostom se ljubit Zubac i Svetlana.
Pod Kujundžilukom raste košćela,
u ljeto pod njom biće hlad,
nije Netretva sve moru odnijela –
dok je sanjara biće i grad.
Nad vodom mlada košćela,
u ljeto pod njom biće hlad,
ma nije Neretva svu Ljubav odnijela –
dok je Ljubavi, biće i Grad.
Rondo će se vratit pod sjenke platana,
iz Cima kikotat Hamzina Grozdana.
Kad akšam pozlati po terasi “Ruže”
stari će drugari s lozom da se druže.
Vedri će da dođu kad umorni odu,
žedan Mjesec s Huma sići će na vodu.
I svanuće jutro od svih ljepše, bolje,
kraj Neretve vode, sestre Radobolje.
Pod Kujundžilukom raste košćela,
u ljeto pod njom biće hlad.
Nije Netretva sve moru odnijela –
dok je sanjara biće i grad.
Pod Kujundžilukom mlada košćela,
u ljeto pod njom biće hlad,
ma nije Neretva svu Ljubav odnijela –
dok je Ljubavi, biće i Grad.
Mišo Marić