U periodu adolescencije i ranog odrastanja, kada se ličnost još razvija, gubitak bliske osobe može snažno utjecati na emocionalnu stabilnost, osjećaj sigurnosti i svakodnevno funkcionisanje. Tuga, šok, ljutnja, osjećaj praznine ili krivice normalne su reakcije na gubitak, ali ako dugo traju i postanu veoma intenzivne, mogu se odraziti na mentalno i fizičko zdravlje mladih.
Mladi često ne znaju ili ne žele otvoreno govoriti o svojim osjećajima. Neki se povlače u sebe, izbjegavaju društvo i aktivnosti u kojima su ranije uživali, dok drugi mogu postati razdražljivi, imati problema s koncentracijom ili ostvarivati slabije rezultate u školi.
Dugotrajna i neprorađena tuga može povećati rizik od anksioznosti, simptoma depresije, poremećaja sna i osjećaja beznađa. Kod pojedinih mladih javlja se i izraženija potreba za izolacijom ili poteškoće u odnosima s porodicom i vršnjacima.
Potrebno je vrijeme, ponekad i nekoliko mjeseci, da adolescent shvati i prihvati ono što se dogodilo. Ipak, posebno je važno obratiti pažnju na drastične promjene u ponašanju. Ako je mlada osoba ranije bila puna energije, a sada više nije, ili ima problema sa spavanjem, takve promjene ne treba zanemarivati.
Otvoren razgovor o gubitku i emocijama može pomoći mladima da razumiju ono što osjećaju i da se s tugom ne suočavaju sami. Kada tuga traje veoma dugo, mlada osoba gubi interesovanje za život, ima ozbiljne poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju ili pokazuje znakove emocionalne krize, važno je potražiti odgovarajuću stručnu podršku. Pravovremena pomoć može značajno doprinijeti očuvanju mentalnog zdravlja i lakšem suočavanju s gubitkom.
Osim emocionalnih i psihičkih posljedica, gubitak bliske osobe može utjecati i na fizičko zdravlje. Važno je naglasiti da svaka mlada osoba tugu doživljava drugačije i da ne postoji jedinstven, „pravilan“ način žalovanja.
Zbog toga podrška porodice, prijatelja, škole i bliskih osoba ima važnu ulogu u procesu oporavka.
Postoji niz fizičkih simptoma koji mogu ukazivati na to da se mlada osoba suočava s velikim stresom. Važno ih je prepoznati na vrijeme. Skriveni stres može se ispoljiti kroz česte glavobolje, bolove u stomaku, poremećaje sna i apetita, nedostatak energije i motivacije.
Posebnu pažnju treba obratiti ako mlada osoba prestane učestvovati u aktivnostima u kojima je ranije uživala ili se počne povlačiti iz društva. Anksioznost je danas prilično česta, ali se može ispoljavati na različite načine i ne zahtijeva svako takvo stanje liječenje. Ipak, pretjerana zabrinutost, strah od budućnosti i stalna uznemirenost zbog različitih životnih okolnosti simptomi su koje ne treba zanemariti.
Iako je tugovanje prirodan proces, ne postoji jedinstven način niti tačno određeno vrijeme u kojem ono prolazi. Svaka mlada osoba gubitak doživljava na svoj način, zbog čega je važno izbjegavati osuđivanje i očekivanja da će se brzo „vratiti u normalu“.
Stvaranje okruženja u kojem se emocije prihvataju, a otvoren razgovor podstiče, doprinosi očuvanju mentalnog zdravlja i smanjuje rizik od dugoročnih psiholoških posljedica. Briga o mentalnom zdravlju nakon gubitka zato je jednako važna kao i podrška koju mlada osoba dobija u prvim danima nakon teškog životnog događaja.