„Sve uspijeva i propada na liderstvu.“
Ova rečenica moga mentora (Dr. John C. Maxwell), jednog od najvećih svjetskih imena upravo iz oblasti liderstva, po mišljenju mnogih najbolje oslikava razlog uspjeha ili neuspjeha organizacija, preduzeća, država, ali i naroda u cjelini.
Još kao mladi doktor nauka upravo iz oblasti menadžmenta i organizacije naučio sam, i svojim studentima uvijek iznova prenosio, da je sama esencija liderstva kadrovska politika.
Odabir sposobnih a ne podobnih kadrova.
Slobodnih a ne poslušnih.
Onih koji imaju znanje a ne onih koji sijaju u svome neznanju.
U filozofskim postavkama ekonomske misli vjeruje se da jedno društvo može egzistirati isključivo na jednom od dva modela:
Konkurenciji pameti ili ravnoteži gluposti.
Kod konkurencije pameti lider se okružuje sposobnijima od sebe prihvatajući da ne može i ne treba o svemu znati više od svojih saradnika, i na taj način postiže se svojevrsna sinergija znanja koja garantuje napredak u svakom smislu te riječi.
Lideri te vrste dobro razumiju čuvenu maksimu koja kaže: „ako si najpametniji u razredu, u pogrešnom si razredu.“
U modelu koji baštini „ravnotežu gluposti“ glupan se okružuje još većim glupanima, kako bi pored njih mogao djelovati dominantno. Takva vrsta postavke, zasnovana na neznanju te slijepoj i bezkarakternoj poslušnosti kao jedinom kriteriju odabira, osnov je svog nereda na zemlji, i kao takva dugoročno vodi u sigurnu propast, ne samo navedene pojedince nego i društvo u cjelini.
Po Makijaveliju, najednostavniji način da se izmjeri inteligencija vladara jeste da se pogleda u saradnike koji ga okružuju To je ujedno i najprecizniji metod da se predvidi budućnost te vladavine, ali i efekti koje će ista imati na društvo u kojem djeluje.
Danas, više nego ikada prije, nažalost živimo u vremenu u kojem veliki broj mladih, upravo zbog takvih pogrešnih odabira, odlazi tražeći svoje mjesto pod suncem van svoje domovine. Desetine hiljada ljudi svake godine odlazi samo iz Bosne i Hercegovine, više stotina hiljada iz cjele regije.
Nemam nikakve dileme da za to postoje različiti objektivni i subjektivni razlozi, ali sam siguran da je nedostatak jednake šanse i povlađivanje podobnim umjesto sposobnih jedan od ključnih. Davanje prednosti podobnima nad onima koji imaju znanje, iskustvo, sposobnost, volju, stručnost, za mene lično je jedan je od najgorih vidova korupcije, duboko ukorijenjen u naše društvo, državu, institucije i sve pore sistema.
Ta vrsta nepravde oduzima smisao svakom poštenom trudu i naporu, te donosi dvostruku štetu – prvo izaziva frustraciju, traumu i razočarenje kod pojedinaca koji zbog sistematske negativne selecije onda odustaju, ili odlaze tražeći šansu negdje drugo, a zatim našem društvu i zajednici oduzimaju, i to najčešće trajno, one najbolje od nas.
Na koncu, ti pojedinci se kasnije snađu, pronađu uspjeh u Norveškoj, Njemačkoj, Australiji, SAD, ili nekom drugom mjestu širom svijeta. Taj odlazak intelektualnog kapaciteta, u formi izvrsnog gotovog proizvoda, gubitak je za državu koji se teško, gotovo nikako ne može nadoknaditi…
I nije ovo slučaj samo sa mladima.
Naše društvo generalno ne podstiče sposobnost, znanje, karakter, poduzetnost, kreativnost i hrabrost.
Naprotiv, traže se spremnost na perfidne podvale, politički klimoglav, ogovaranje, potvaranje, neprincipijelnost i licemjerstvo, bez obzira na cijenu.
Svi koji se ne uklope u ta pravila igre kad – tad dođu na metu, te budu nerijetko satanizirani, javno blaćeni, ekskomunicirani i napadnuti lažima i objedama različite vrste.
Mnogi naši pojedinci kasnije ostvaruju regionalne pa i svjetske karijere, čim se nađu u imalo drukčijim okolnostima. Ali za državu i društvo često budu potpuno izgubljeni. Čak i ako dođu u poziciju da se odbrane od laži i podvala, da dokažu svoju sposobnost, svoj predan rad i uspjeh, pa i dobiju materijalnu i sudsku satisfakciju – problem i dalje postoji.
Ne za te pojedince, već za sve one čija će djeca odrastati u društvu u kojem ne samo da ne postoji jednaka prilika, nego se vaš uspjeh, nesporno znanje, integritet, trud i pošten rad uzimaju za zlo koje se ne prašta.
Ajkula u akvariju će narasti 20 centimetara, ali u okeanu će narasti i do 2 metra ili više. Naš uspjeh je u velikoj mjeri proizvod našeg okruženja!
Na pitanje koliko ćemo rasti ili propadati kao društvo najbolji odgovor bi bio u kakvom okruženju svako od nas svojim današnjim postupkom odluči i doprinese da živi.
U konkurenciji pameti ili ravnoteži gluposti…?
Tekst je preuzet s Kenan Crnkić blog stranice www.pazikojegvukahranis.com, gdje možete naći još obilje motivacijskog sadržaja. Pored navedenog, na web stranici www.tvojnovipocetak.ba možete preuzeti dodatne praktične alate za Vaš osobni rast i razvoj, kao i besplatan pristup istoimenom transformacijskom predavanju kojeg je dosad odslušalo više od milijun ljudi!