2020. godine, u jeku svjetskog užasa, doživjeli smo i onaj domaći, regionalni: preminuo je veliki, najveći Mustafa Nadarević.
Od svih životnih boljki, samo jednu nije preživio: tešku bolest, karcinom… a živio je. Bard našeg glumišta, Mustafa Nadarević, rođeni je Banjalučanin, kojeg je životna sudbina vodila na nekoliko mjesta – i u Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Čudna je bila ta njegova životna putanja – od tačke A do tačke B – od rodnog mjesta do “usvojenog” grada, “usvojenih” teatara. Opet, imao je sreću da ga svi zovu NAŠIM, SVOJIM… ima li veće nagrade za jednog glumca…?
Kako je i otišao, tako je i došao – na kraju svjetske apokalipse, Drugog svjetskog rata. Njegova je karijera impozantna, velika, priželjkujuća… Na daskama je bio od početka sedamdesetih godina prošlog vijeka do ovog novog, modernog, onog kojeg svi poznajemo, noseći titulu nacionalnog prvaka.
Otjelotvorio je nebrojeno mnogo pozorišnih, televizijskih i filmskih uloga, a ona koja je “zapečatila” njegovo nestvarno umijeće, po mišljenju mnogih, bila je uloga ujaka u svima znanom filmu “Otac na službenom putu”, ali i u “Mirisu dunja”, “Već viđeno”, “Glembajevima”, “Gluvom barutu”, “Prazniku u Sarajevu”…
U svojim rijetkim televizijskim istupima nesebično je dijelio svoje životne mudrosti, razmišljanja, pomalo sa primjetnom sjetom u glasu onog čovjeka koji osjeća da je i on možda na zalasku, ali ipak poručuje: “Život je preda mnom!” I Mustafa je bio upravu. Još je živ i tako će biti dok ga spominjemo… a moramo. Trebamo. Tri godine kako je otišao sa Zemlje veliki Mustafa Nadarević. Pamtimo!
Podsjećamo vas na cjelokupno gostovanje Mustafe Nadarevića u “Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem”. Video pogledajte u nastavku.