Međuzvjezdani objekti pružaju jedinstvenu priliku za dublje razumijevanje procesa formiranja planeta putem detaljnog proučavanja materijala nastalog oko druge zvijezde. Njihovi ledeni dijelovi sadrže dragocjene informacije o okruženju i uslovima koji vladaju u njihovom matičnom sistemu.
Pošto procesi frakcionisanja mogu biti osjetljivi na temperaturu i radijaciju u okruženju, izotopske proporcije su moćni pokazatelji porijekla i evolucije. Dok su ove proporcije ranije mjerene za komete Sunčevog sistema, ranije detektovani međuzvjezdani objekti bili su previše nejasni za precizna mjerenja.
Sada su, zahvaljujući opservacijama molekula CN, izmjerena dva ključna omjera za 3I/ATLAS: 12C/13C i 14N/15N.
Dosadašnji rezultati istraživanja donose fascinantne zaključke. Visok omjer azota (14N/15N), odnosno ovaj odnos je viši od vrijednosti koje se obično mjere za komete našeg Sunčevog sistema. On je približan vrijednostima izmjerenim u međuzvjezdanom mediju, prestelarnim fazama ili izvan protoplanetarnih diskova.
Omjer ugljika (12C/13C) je marginalno viši od vrijednosti uobičajenih za komete našeg sistema i međuzvjezdani prostor.
Precizna mjerenja mogla bi ukazivati na to da kometa 3I potiče iz vanjskog diska oko neke starije zvijezde niske metaličnosti. Ovo otkriće direktno mijenja način na koji posmatramo materijal koji nam stiže iz drugih galaktičkih susjedstava i pruža uvid u hemijski sastav sistema koji su stariji od našeg.