U šokantnom preokretu koji bi mogao ugroziti globalne napore za spas klime, novo istraživanje University of Leicester otkrilo je da su afričke šume prestale apsorbirati ugljik.
Na dan poput Dan planete Zemlje podsjećamo se činjenice važne za cijelo čovječanstvo. Umjesto da čiste atmosferu, afričke šume su nakon 2010. godine postale neto emiteri – ispuštaju više štetnih gasova nego što ih mogu uskladištiti.
Ovaj „poziv na buđenje“ dolazi neposredno nakon COP30 samita u Brazilu, potvrđujući da krčenje tropskih područja vodi svijet ka klimatskoj tački bez povratka.
Gubitak jednak težini 106 miliona automobila godišnje
Koristeći napredne satelitske podatke i vještačku inteligenciju, naučnici su mapirali deceniju propadanja afričkih šuma. Podaci su neumoljivi:
Preokret: Između 2007. i 2010. godine šume su još uvijek bile „ponori“ (apsorberi) ugljika.
Katastrofa: Od 2010. do 2017. godine Afrika je svake godine gubila oko 106 milijardi kilograma šumske biomase.
Epicentri uništenja: Najveći gubici zabilježeni su u Demokratskoj Republici Kongo, na Madagaskaru i u dijelovima Zapadne Afrike.
„Poziv na buđenje“ za svjetske lidere
Profesor Heiko Balzter, direktor Instituta za budućnost okoline, naglašava da ovaj trend direktno ugrožava Pariški ugovor.
„Ako afričke šume više ne apsorbiraju ugljik, ostatak svijeta će morati još drastičnije smanjiti emisije kako bi izbjegao katastrofalne klimatske promjene. Zaštita ovih šuma sada je hitnija nego ikada“, upozorava Balzter.
Može li se proces preokrenuti?
Iako su podaci alarmantni, naučnici vide tračak nade u programima poput AFR100, koji ima za cilj obnovu 100 miliona hektara pejzaža do 2030. godine. Ključ leži u:
- strožem upravljanju šumama i borbi protiv ilegalne sječe
- finansiranju – inicijativa „Tropske šume zauvijek“ traži milijarde funti za zemlje koje očuvaju svoje prašume
- pravovremenim podacima – satelitska mjerenja danas omogućavaju otkrivanje sječe na lokalnom nivou u stvarnom vremenu
Šta ovo znači za budućnost?
Pretvaranje afričkih šuma u izvor ugljenika znači da prirodni mehanizmi samoodbrane planete otkazuju. Dok se u svakoj državi odvijaju različiti procesi, tiha katastrofa u afričkim prašumama mogla bi biti faktor koji će odrediti sudbinu čovječanstva brže od bilo kojeg političkog sukoba.