Samo od materijala u kojima se obrađuju Tito i njegov režim mogla bi se sastaviti solidna historijska građa. U dokumentima se nalazi sve, od procjena vojnih snaga neposredno poslije rata pa nadalje, preko ulaženja u procjene koliko je zaista jaka Titova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne.
Kako je CIA još 1970. znala da će se Jugoslavija raspasti?
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku, vrlo pragmatično i bez puno skrupula.
Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti. S diplomatima kalibra Henryja Kissingera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentirao kao proarapsko predavanje američkom diplomati, prenosi Espreso.
S Fidelom Castrom, prema CIA-inim dokumentima, nije bio u naročito dobrim odnosima, pogotovo mu je zamjerao miješanje u sukobe u Angoli koju je držao važnom u kontekstu nesvrstanosti. Brojni su i dokumenti koji se odnose na tok i period nakon raspada Jugoslavije.
Analitičari CIA imali su vrlo detaljne informacije o tome šta se događa i kakva je uloga političara, a Slobodana Miloševića su definisali kao “glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji”.
Vidljivo je da se pratilo i sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procjenama.
Navodi se kako je Slobodan Milošević gledao na krajiške Srbe ili kako je Franjo Tuđman čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sjever i Jug.
Američka agencija je pratila i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim sarađuje, kakvi su mu planovi.