2011. je na papiru bila fenomenalna godina za ljubitelje fantasy RPG-ova jer su nove igre u razmaku od pola godine dobili serijali Dragon Age, Elder Scrolls i The Witcher. Premda je Dragon Age bio “najsvježiji” među tim serijalima i premda je doslovno imao zmaja u nazivu, igrači su više zabave pronašli kod zmajeva u The Witcheru 2 i Skyrimu. Razvojni tim BioWare primijetio je da je zadnji u toj utrci pa si je za sljedeći Dragon Age uzeo više vremena i dostavio ga na današnji dan prije devet godina.
Dragon Age: Inquisition bio je revolucionarna igra više za sam BioWare nego za igrače. Engine koji se koristio u prva dva dijela nije bio dizajniran kako bi se nosio s igrom s velikim otvorenim svijetom. Ekipa je za viziju nove igre trebala novi engine, a poklopilo se to s time da je izdavačka kuća Electronic Arts tada došla na ideju da svi njihovi studiji razvijaju igre u Frostbiteu 3, naprednom engineu korištenom za igre iz serijala Battlefield. BioWareu je prelazak na Frostbite 3 pružio dosta prilika, ali i nevolja jer su radili s tuđim alatom koji nije bio prilagođen za RPG naslove.
Inquisition je po prvi put u serijalu predstavio multiplayer kooperativnog tipa. Moglo se igrati u četvero, birati između devetero likova te rješavati misije na tri mape. Sam multiplayer bio je odvojen od glavne kampanje te je imao zaseban sustav napredovanja.
Dragon Age: Inquisition po izlasku je pokupio dobre kritike i visoke ocjene. Na kraju 2014. osvojio je brojne nagrade za najbolju igru te godine. Uslijedila su brojna proširenja za igru koja su izlazila u narednih godinu dana, zaključno s Trespasserom koji je zaključio samu priču i postavio temelje za nastavak koji još uvijek čekamo.