Takvi porodični praznici podsjećali su je na rodnu Prusku, piše portal rbth.com o božićnim običajima u carskoj Rusiji. Navode kako se jelka kitila na Badnjak, 24. Decembra, odmah poslije službe u crkvi, i kitili su je u Rotondi Zimskog dvorca.
Dvorana osvijetljena hiljadama svijeća
Svaki član porodice imao je posebnu jelku pored koje je stajao sto s bijelim stolnjakom i poklonima.
“Uvijek su nas najprije okupljali u unutrašnjim sobama Njenog veličanstva. Tamo, ispred zatvorenih vrata borila su se i gurala sva djeca, uključujući i carsku djecu, ko će prvi ući u salu s poklonima. Carica je odlazila prije ostalih da još jednom pregleda sve stolove, a nama je lupalo srce od radosti, znatiželje i iščekivanja. Iznenada bi se začulo zvono, vrata su se otvarala i mi smo utrčavali s vikom i galamom u dvoranu osvijetljenu hiljadama svijeća. Carica je sama svakoga vodila do označenog stola i davala poklone”, pisala je dvorska dama, baronesa Marija Frederiks.
Božićne jelke su kitili i poslije smrti Nikolaja I, samo se mijenjalo mjesto proslave. Za vrijeme Aleksandra II to je najčešće bila Zlatna gostinska odaja Zimskog dvorca, dok je njegov sin Aleksandar III slavio Božić u Gatčinskom dvorcu, gdje su jelke kićene u Žutoj odaji, a za vrijeme cara Nikolaja II Božić kao porodični praznik proslavljan je u Aleksandrovskom dvorca u Carskom selu.
Djeca su morala čekati dok car ne zazvoni u zvonce
Ipak, jedna je stvar uvijek ostajala ista. Djeca, koja su s ogromnim nestrpljenjem čekala ispred zatvorenih vrata. “Ručali smo u sobi pored dvorane za bankete. Vrata dvorane bila su zatvorena, a ispred njih su stražarili kozaci iz Konvoja. Svi mi čekali smo samo jedno – kada će već jednom ukloni sa stola desert koji nikoga ne zanima i kada će roditelji ustati i uputiti se u dvoranu za bankete. Ali i djeca i svi ostali morali su čekati dok imperator ne zazvoni u zvonce, i odmah su zaboravljali bonton, i jurili na vrata dvorane za bankete. Vrata bi se širom otvorila i mi bismo se našli u čarobnom carstvu. Kuća je zaista podsjećala na čarobnu šumu. U njoj je bilo šest jelki za članove porodice i daleko više za rođake i poslugu. Sve one su bile okićene upaljenim svijećama, pozlaćenim i posrebrenim voćem i igračkama – opisala je u uspomenama velika kneginja Olga Aleksandrovna, kćerka Aleksandra III i sestra posljednjeg ruskog cara Nikolaja II. Poklone za dvorske jelke dostavljali su peterburški poslastičari. Ali, nisu to bili nikakvi grandiozni darovi. Tek maleni ‘novogodišnji paketići’. Tako je 1880. godine svaki paketić imao dva slatkiša (francusko iznenađenje i bombone), dvije mandarine i dvije jabuke.”
Veliki knezovi su uz sve to dobijali još i kutiju suvih šljiva, a imperator Aleksandar II sanduk marelica.
Carica sinovima poklonila po jedan odličan engleski nož
Ipak, najvažniji darovi bili su oni koje su carske porodice poklanjali jedni drugima. Car i carica su se trudili da stimulišu talente svoje djece: veliki knez Mihail Nikolajevič bio je najmlađi u porodici cara Nikolaja I, i jednom je za Božić dobio violončelo – instrument o kome je sanjao i želio naučiti na njemu svirati, a njegova sestra Olga je 1843. godine dobila na poklon “čudesan klavir firme Virt”. Djeca su kupovala roditeljima poklone za vlastiti džeparac, ili su sama nešto pravila.
“Poklon koji sam ja uvijek poklanjala tati sama bih izradila. To su bile mekane crvene papuče ukrašene bijelim krstićima. Tako sam voljela vidjeti kako ih on nosi”, pisala je u svojim uspomenama Olga Aleksandrovna o svome poklonu caru Aleksandru III. Najekstravagantniji poklon je vjerovatno revolver 38 Smith & Wesson sa kuburom i 100 metaka koji je Aleksandar III dobio od carice Marije Fjodorovna. Doduše, to je bilo u decembru 1881. godine, u vrijeme velikih nereda. Tada je prošlo nepunih devet mjeseci otkako je u samom centru Peterburga ubijen Aleksandar II. Možda je upravo iz tog razloga carica tada svojim sinovima, Nikolaju i Georgiju poklonila po jedan odličan engleski nož.
A najoriginalniji poklon od svoje porodice dobila je velika kneginjica Aleksandra Nikolajevna na Božić 1843. godine. Kada je ušla u Koncertnu dvoranu Zimskog dvorca vidjela je tamo privezanog za jelku svog zaručnika, princa Fridriha Vilhelma von Hesen-Kasela, s kojim je već pola godine bila zaručena. Princ je doputovao u Peterburg dan ranije, ali je njegov dolazak čuvan u tajnosti. Vjenčali su se mjesec dana kasnije.
Božićna proslava za siromašnu djecu
Romanovi nisu zaboravljali ni svoje podanike. Tako je Nikolaj I organizovao božićnu lutriju za dvorske dame, domaće učitelje, dadilje, sluge i ostale koji su živjeli u dvorcu. Svako od njih je izvlačio iz špila jednu kartu. Car bi zatim redom naglas govorio ko je izvukao koju kartu, i taj bi iz caričinih ruku dobijao na poklon – vazu, lampu ili servis od porcelana
Carska porodica je 1866. godine prvi put u Aničkovom dvorcu priredila božićnu proslavu za stotinu siromašne djece. Svako je na poklon dobio bundu, obuću, toplo odijelo, rublje ili haljinu, a poslije gozbe je carević Aleksandar (budući Aleksandar III) naredio da se obori jelka kako bi djeca mogla sama da izaberu koju će igračku odnijeti kući.
Od tada su svake godine kićene dvorske jelke za siromašnu djecu, a “predstavničke obveze” carske porodice za vrijeme praznika postajale su sve veće. Tako je car Nikolaj II 1907. godine posjetio šest božićnih proslava u Carskom selu – u bolnicama, školi i kasarnama.