Na brdu kod Bele Palanke na jugoistoku Srbije, pri vrhu stene visoke dvanaest metara, Miroslav Pavlović iz obližnjeg sela Oreovac pre 40 godina izgradio je kuću, kojoj se komšije i prolaznici još dive ili čude. U sobi sa izuzetnim pogledom na okolnu prirodu, koja najvećim dijelom “visi u vazduhu”, boravila je i ekipa Anadolu Agency (AA), te prenosimo njihovu priču u cijelosti.
Šezdesetčetvorogodišnji neškolovan, ali svakako talentovan građevinski radnik, ovu kuću je podigao kada je imao 25 godina, ušteđen novac i želju da napusti roditeljsku kuću i osnuje porodicu. Tada je to bilo ostvarenje njegovog sna – stijenu sa koje je kao dječak najviše volio da posmatra okolna brda, Divljansko jezero i ljepote Suve planine odabrao je za mjesto gradnje i upustio se u jako komplikovan poduhvat.
“Sagradio sam ono što sam kao dijete zamislio u glavi. Najteži dio posla je bio da se sav materijal iznese do stijene. Ponekad je po deset i petnaest ljudi u džakovima nosilo cement na gore. U selu smo miješali na miješalici, do ovdje su to dovozila zaprežna kola, pa uz brdo sve to na leđa, pakovano po šest lopata u džakove. To je bilo ludo”, sa osmijehom na licu sjeća se Miroslav.
U kući čiji je pod od dna stijene uzdignut osam metara nekada je živeo, a danas mu služi kao vikendica i mjesto gdje često provodi vrijeme jer je tu, kaže, “jedino s prirodom”. Upravo je priroda, kako objašnjava, uslovila i izgled ove kuće i njoj se, kako naglašava, uvijek moramo prilagođavati.
“Ja sam iz prirode čovjek tako da znam šta je potrebno jednom živom biću da bi mu bilo lijepo u kući, da bude lijep raspored, ali i sunčano. Izvodio sam stvari koje niko ne može da shvati. Dovodio sam svijetlo iz uglova preko krova da bude svaka soba ozračena”, objašnjava Miroslav.