Globalni prosječni nivo mora porastao je za gotovo 0,76 centimetara od 2022. do 2023. godine, što je gotovo četiri puta više nego prethodne godine, objavila je NASA u četvrtak, pripisujući “značajan skok” snažnom fenomenu El Ninu i klimatskim promjenama.
Analiza koju je provela NASA temelji se na više od 30 godina satelitskih promatranja, s početnim lansiranjem satelita 1992., a posljednjim 2020.
Sve u svemu, nivoi mora porasli su za oko 10 cm od 1993. Stopa rasta također se ubrzala, više nego udvostručivši se s 0,17 cm godišnje1993., na trenutnu stopu od 0,43 cm godišnje.
“Trenutne stope ubrzanja znače da smo na putu da dodamo još 20 centimetara globalnog srednjeg nivoa mora do 2050.” – rekla je Nađa Vinogradova Šifer (Nadya Shiffer), direktorica NASA-inog tima za promjenu nivoa mora i programa okeanske fizike u Vašingtonu.
Prema njenim riječima, to bi bila dvostruko veća količina promjena u sljedeća tri desetljeća u poređenju s prethodnim stoljećem, stvarajući budućnost u kojoj su poplave daleko češće i katastrofalnije nego danas.
Neposredni uzrok takvog skoka je El Nino, koji je zamijenio La Ninu od 2021. do 2022., kada je nivo mora porastao za približno 0,20 cm.
El Nino je prirodna vremenska pojava povezana s poremećajem obrazaca vjetra, što znači toplije temperature površine okeana u istočnom i centralnom Pacifiku.
El Nino, koji se u prosjeku javlja svake dvije do sedam godina, obično traje od devet do 12 mjeseci i može izazvati ekstremne vremenske pojave kao što su šumski požari, tropski cikloni i dugotrajne suše.
Za razliku od njega, La Nina je vremenski obrazac karakteriziran neuobičajeno niskim temperaturama u Tihom okeanu.
Ali postoji i jasan ljudski trag koji je vidljiv u ovom trendu ubrzanja.
“Dugoročni skupovi podataka poput ovog 30-godišnjeg satelitskog zapisa omogućuju nam da napravimo razliku između kratkoročnih učinaka na nivo mora, kao što je El Nino, i trendova koji nam govore kamo ide nivo mora – rekao je Ben Hamlington iz JPL-a.
Tehnološke inovacije su tokom godina donijele veću tačnost mjerenja. Naprimjer, radarski visinomjeri odbijaju mikrovalove od površine mora, zatim bilježe vrijeme potrebno signalu da putuje natrag do satelita, kao i snagu povratnog signala.
Također provjeravaju svoje podatke s drugim izvorima kao što su mareografi i satelitska mjerenja atmosferske vodene pare i Zemljinog gravitacijskog polja, piše 24.hr.