Glavno poduzeće nekad je bilo Malomorsko ribogojilište, u kojem je bilo zaposleno gotovo cijelo stanovništvo. Danas je proizvodnja minimalna, a za ponovno pokretanje proizvodnje trebale bi velike investicije.
Većina stanovnika radi u uslužnom sektoru. Tu je turistički informacijski centar, mnoštvo obiteljskih hotela i turističkih objekata. Ribarenje je bez premca najpopularnija zabava za turiste.
Hužir je pitoreskno mjesto. Neka mjesta podsjećaju na Europu, a neka na starosjedilački Sibir.
Nadežda Pavlovna radi u sušionici u Hužiru. Upravo ona prodaje poznatog Bajkalskog hladno-sušenog omula cijeloj zemlji.
Gotovo polovinu ulova ribari odnose u pogon za sušenje ribe u Hužiru. Turisti ovdje kupuju mnogo ribe, pa riba ne čeka dugo. Na pitanje što se radi s tonom ribe, ribari odgovaraju da je prodaju u Hužirskoj luci za 40 rubalja po kilogramu.
U sovjetsko vrijeme postojale su dva ribogojilišta u Hužiru, ali oba su bankrotirala u međuvremenu. Ribari ovdje sjećaju ih se sa žaljenjem: “Nekad smo uzgajali ribu… a sad je možemo samo loviti.”
“Danas više nema tako puno omula u Bajkalu. Prije smo u jednoj mreži vadili i više od tonu ribe!” kaže jedan ribar. Mještani najčešće odlaze u ribolov na sjever jezera Oljhon. Tamo, na ledu, razvijaju svoje šatore, griju ih starim pećima i izvlače mreže pune riba iz rupa u ledu.
Selo Hužir (5444 km udaljeno od Moskve) glavni je grad na otoku Oljhon, najvećem na jezeru Bajkal.