IK-14 zatvor za žene u središnjoj Rusiji u Mordoviji, jedan je od najstrašnijih kazneno-popravnih ustanova u zemlji. Žene koje saznaju da odlaze u IK-14 služiti kaznu, ne prežu od drastičnih mjera samo da bi se spasile ovog kazamata.
Nerijetko se same osakaćuju i amputiraju si šake ne bi li izbjegle odlazak u Mordoviju. Scene bacanja mačića u otvorene peći i teške ozljede ruku zatvorenica koje po cijele dane sjede za šivaćim strojevima su uobičajena svakodnevica. Članica ‘Pussy Riota’ Nadežda Tolokonnikova rekla je da je ovaj zatvor na lošem glasu i to je poznato svima u Rusiji.
“Postoji izreka među zatvorenicama:'Ako nisi odslužila kaznu u Mordoviji, nisi ju uopće odslužila”, govori Tolokonnikova koja je i sama bila osuđena na zatvorsku kaznu u toj ustanovi 2013. godine.
Maksimenko je 24. prosinca 2018. priopćio kako je FSIN zatražio od tužitelja da otvore kaznenu istragu o radnim uvjetima u zatvoru u Mordoviji. Direktor zatvora IK-14, Jurij Kuprijanov, otpušten je zajedno s drugim dužnosnicima, kazao je Maksimenko.
Neke od zatvorenica koji su u to vrijeme služile kaznu u IK-14 ispričale su svoje iskustvo. Gelena Aleksejeva, bivša zamjenica ministra za ulaganja u Saratovskoj oblasti, osuđena je 2013. na tri i pol godine zatvora zbog poticanja na podmićivanje. Između ožujka 2014. i 2015.ona je bila u ovom zatvoru. Rekla je da među osuđenicama vlada totalna panika kad čuju da idu u ovaj zatvor:
“Kad djevojke saznaju da odlaze u Mordoviju, režu si žile, gutaju čavle, čine sve što je u njihovoj moći da tamo ne odu. O okrutnim uvjetima u zatvoru saznalo se naročito nakon što je Nadia Tolokonikova objavila svoje pismo”, kaže Aleksejeva, koja je radila u krojačnici na rezanju tkanina.
“Pila neprekidno reže tkaninu duž linije krede. Ne daj bože, da pila zareže negdje drugdje, a ne po crti jer se tako uništi sto komada tekstila. Oni koji rade na pili često imaju izrezane prste, ako imaju sreće da ih ne odrežu. To se često događalo, krv je curila na sve strane. To je užasan posao koji zahtijeva obuku”, govori Aleksejeva.
Kao i drugi, i ona svjedoči da su uvjeti u objektu bili kao u srednjem vijeku.
“Sve je bilo puno miševa, a štakori su živjeli u tvorničkim halama. Prije no što bi otišli u kupaonicu, morali ste najprije lupati štapovima da bi rastjerali štakore. Zato je i bilo puno mačaka koje su ih lovile”, prisjeća se Aleksejeva.
Međutim, kako su se mačke množile, zatvor je imao okrutnu metodu da bi smanjio njihov broj. “Mačiće bi skupljali u vreću i bacali ih u peći”, rekla je Aleksejeva, objašnjavajući da se mačke koriste kao neka vrsta pregovaranja sa zatvorenicima.