Salih Mešković (75) nedavno je obilježio impozantan jubilej – 60 godina rada kao brico ili muški frizer. Od 1960. godine kada je kročio na zanat kod majstora Osmana Latifagića, Salih Mešković je ostao privržen svom poslu. Ostao je u istoj radnji punih šest decenija.
“Ja sam ovdje 60 godina kao radnik u ovoj radnji. Najstariji sam brico, frizer muški u BiH, ne znam da neko stariji od mene, a da 60 godina radi ovaj posao”, priča Salih Mešković.
Njegov put do frizerskog posla nije bio jednostavan, ali je nakon dobijene saglasnosti iz tadašnje komore počeo učiti od svog majstora. Njemu mušterija nema potrebe da govori na koji će je način šišati.
“Meni ne treba nikad govoriti mušterija. Ja kad vidim mušteriju, opis glave, ja znam kako ću šišati. Evo, na primjer, mušterija koja ima velike uši, što kažu, moraš što više ostaviti kose, a ako ima male uši moraš onda skinuti kose. Ako je visok vrat mora se više ostaviti kose, a nizak vrat manje kose. To je to. Ja čim vidim mušteriju znam kako ću. Meni mušterije dođu i kažu: ‘Majstor Salih, ošišaj me.’ To ti je jednostavno šišanje. Makazama oko ušiju, po vratu nularicom i gotovo“, govori on.
Iako ima 75 godina kaže da to nije nikakva prepreka. Godine ne broji, a starosti se ne boji. Da ima mušterija radio bi danonoćno. Govori kako po godinama želi stići rahmetli Mujagu bricu koji je dočekao stoti rođendan. Od 1960. godine ošišao je na desetine hiljada mušterija, a u najtežim trenucima za Bosnu i Hercegovinu iskazao se po svojoj plemenitosti. Šišao je besplatno pripadnike Armije RBiH i HVO-a, policajce, prognanike… Strast prema poslu koji obavlja nikad nije splasnula svih ovih godina. Pored frizerskog posla, ima i veliko imanje koje obrađuje. Ne misli, u sportskom žargonu kazano, još uvijek okačiti makaze o klin.
“Dok me noge mogu nositi, ruke mogu raditi, oči mogu vidjeti. Do tada ću raditi. A živjeti? Čovjek mora računski živjeti. Ne treba se razbacivati. Ja imam i zemlje koju obrađujem, imam 100 stabala šljiva, imam 25 stabala oraha. Obrađujem ja i zemlju tako da se može živjeti. Onaj ko je lijen, ko sjedi, koji čeka dinar da zaradi, to je teško. Treba raditi…”
Ima odane mušterije koje ga čekaju da se vrati s godišnjeg, koji se kod njega šišaju decenijama. Povjerenje svojih mušterija je stekao profesionalnim radom i odnosom.
“Meni su mušterije sve drage. Ja ne cijenim ovakve ili onakve. Meni su sve pare iste. Ili da kažu de bolje ili gore. Pare su iste. Svakog isto šišam. Nema da rekne de mene bolje. Imao sam jedan slučaj, to je bilo prije rata. Došao direktor Rudnika ‘Kreka’ i kaže mi de nas, ove ljude koji su obrazovani, malo bolje šišaj. Ja mu kažem: ‘Znaš šta, ti si meni isto kao onaj bijednik ili bogataš. Pare su tvoje iste, a i njegove. Nikakve ja razlike neću praviti između tebe i njega. Isto ću ošišati i tebe i njega'”, prisjeća se majstor Salih.
Na kraju, dok nam pokazuje fotografiju Josipa Broza Tita i govori da ga svako jutro i dan pozdravi kada dođe i ode s posla, ističe kako vodi evidenciju o prvom snijegu u Tuzli svake godine. Kaže da prvi snijeg u Tuzli nije pao petkom već decenijama.
“Nikad snijeg nije pao petkom za 30 godina i više koliko vodim evidenciju. Nikad. Pao je u sve druge dane samo petkom nikad nije pao prvi snijeg. Baš ja to pratim, a počeo sam pratiti od 1977. godine”, kaže Salih Mešković, brico sa 60-godišnjim iskustvom.