Uragani, koji se još nazivaju ciklonima i tajfunima, nastaju nad okeanima u tropskim predjelima. To se dešava kada zbog velikog isparavanja morske vode dođe do naglog pada pritiska zraka.
Radi se o snažnim vjetrovima koji pušu u vrtlogu oko središta vrlo niskog pritiska.
Za razliku od tornada, uragan je puno veći i traje duže. Nekad čak i danima. Tornado traje od nekoliko sekundi do jednoga sata. I dok uragani nastaju nad vodenom površinom, tornado obično nastaje na kopnu prilikom susreta hladnog i toplog zraka.
Promjer uragana najčešće se kreće od 80 do 600 kilometara. Može biti visok od osam do 15 km. Osim snažnog vjetra, razvija i grmljavinske oblake (kumulonimbuse), s mjestimičnim jakim pljuskovima.
Uraganski vjetrovi na moru mogu razviti ogromne valove. Prilikom prelaska na kopno izazvati katastrofalna razaranja, prenosi “Dnevnik.hr”.
Naziv uragan odnosi se na jake tropske ciklone u sjevernom dijelu Atlantskog okeana, Karipskom moru, Meksičkom zaljevu, zapadnom dijelu južnog Pacifika i jugoistočnom dijelu sjevernog Pacifika.
U Indijskom okeanu, Bengalskom zaljevu i Arapskom moru tropski cikloni poznati su pod imenom ciklon. U zapadnom dijelu sjevernog Pacifika, Kini i Japanu zove se tajfun.
Uragani su jedine vremenske nepogode koje dobivaju imena kako bi ih se lakše razlikovalo i pratilo.
Sve do ranih 1950-ih tropske oluje i uragani pratili su se po godinama i redoslijedu kojim su se pojavljivali.
Međutim, stručnjaci su s vremenom zaključili da je korištenje kratkih i lako pamtljivih imena najjednostavnije. Osim toga, tako su smanjili zabune u slučajevima kada se više oluja pojavilo u isto vrijeme.
Sjedinjene Američke Države su 1953. počele koristiti ženska imena za oluje. Do 1978. i muška i ženska imena korištena su za razlikovanje oluja sjevernog Pacifika.
Praksu imenovanja uragana i oluja isključivo ženskim imenima ubrzo su počele pratiti i zemlje poput Australije i Novog Zelanda. Naravno, to nije nimalo oduševilo žensku populaciju meteorologa i naučne zajednice.
Prva koja je javno istupila protiv te prakse bila je Roxcy Bolton.
Isticala je kako nije fer to što se žene tako proizvoljno poistovjećuje s katastrofama, te pokrenula kampanju za “ravnopravnost”. Neka dio uragana nosi i muška imena.
Danas je za odabir imena zadužena Svjetska meteorološka organizacija (WMO), koja ima strogu proceduru. Popis imena rotira se svakih šest godina. Međutim, u slučaju strašnih oluja s velikim brojem žrtava brišu se s popisa imena koja će se koristiti u budućnosti.
Lista za 2023. koja počinje s “Arlene” i završava s “Whitney” ponovo će se koristiti 2029. godine.
Među značajnijima su: Katrina, strašna oluja koja je pogodila New Orleans 2005. (koju je zamijenila Katia), i Floyd, umjesto kojeg je stigao Franklin.
U 2017. u historiju su otišla imena Harvey, Irma, Maria i Nate. U penziju je 2021. otišlo ime Ida. Kad se taj popis ponovo bude koristio 2027., zamijenit će je Imani.
Prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji, od 1953. godine povučena su 94 imena.
Nekada su se imena oluja birala nasumično. Na primjer, oluja koja je pogodila brod po imenu Antje i uništila mu jarbol nazvana je Antjeov uragan.
Stotinama godina imena oluja birala su se po danima svetaca ili mjesta koja su pogodile, poput uragana Galveston iz 1900. Tek su kasnije meteorolozi počeli slijediti abecedni sistem, pri čemu bi ime prvog uragana sezone počinjalo s A, drugi bi počinjao na slovo B i tako dalje.