Ujedno, Parkinsonova bolest je druga najčešća neurodegenerativna bolest te najčešća bolest poremećaja pokreta i predominantno se javlja kod bolesnika starijih od 65 godina. Starenje društva dovest će u budućnosti do još veće pojavnosti bolesti, a projekcije predviđaju da će neurodegenerativne bolesti, na svjetskoj razini, premašiti rak kao vodeći uzrok smrti do 2040. godine.
“Parkinsonova bolest trenutno pogađa više od 6 milijuna ljudi u svijetu uz pojavu 60 tisuća novih slučajeva godišnje, a procjenjuje sa da u Hrvatskoj živi oko 15 tisuća oboljelih osoba.”
Dob je jedan od najznačajnijih faktora rizika. Pojavnost bolesti kod osoba starijih od 65 godina iznosi između 0,5 i 1 posto, dok se kod osoba u dobi od 80 godina i više, bolest javlja u čak 3 posto slučajeva. Diljem svijeta, procijenjena godišnja stopa Parkinsonove bolesti iznosi između 9,7 i 13,8 novih slučajeva na 100 tisuća ljudi. Bolest ne diskriminira te se javlja u svih rasa i u oba spola, no pojavnost je malo češća u muškaraca. Oko 5 do 10 posto slučajeva javlja se obiteljski. Stopa smrtnosti među bolesnicima s Parkinsonovom bolesti veća je do 3.8 puta nego u općoj populaciji.
Rizični čimbenici koji povećavaju mogućnost razvoja bolesti uključuju pojedine lijekove, toksine poput pesticida, herbicida i otapala, ponavljane traume glave, cerebralnu anoksiju, a u novije vrijeme i neravnotežu crijevne flore, tj. mikrobiote. Svi navedeni podaci govore u prilog o tome da je Parkinsonova bolest veliki javno-zdravstveni problem, koji će sa starenjem populacije sljedećih godina biti još više izražen.
“Parkinsonova bolest se može podijeliti na pet stadija, s time da prva dva stadija određuju ranu Parkinsonovu bolest, treći srednje razvijenu, dok zadnja dva stadija određuju naprednu fazu bolesti, u kojoj su bolesnici ograničeni u svakodnevnom funkcioniranju.”
Bolest obično počinje asimetrično, uz inicijalno prisutne simptome na jednoj strani tijela, koja postaje jače zahvaćena kako bolest napreduje. Dodatne kliničke značajke uključuju smanjenu mimiku lica, tiši glas i pognutost trupa prema naprijed. Dodatno, značajni ne-motorički simptomi mogu se javljati prije, usporedno s i nakon početka motoričkih simptoma. Ne-motorički simptomi poput promjena raspoloženja, problema sa spavanjem, disfunkcije autonomnog sustava i kognitivnih poremećaja, u konačnici mogu uzrokovati više invaliditeta i potrebe za pojačanom skrbi od motoričkih simptoma.
Trenutačni standardni terapijski pristupi baziraju se prije svega na nadoknadi nedostajućeg neurotransmitera, dopamina. No, dugotrajna uporaba navedenih lijekova povezana je s razvojem motoričkih fluktuacija i nevoljnih pokreta, posebno kod osoba mlađe životne dobi.
Tekst: prof. dr. sc. Fran Borovečki, Voditelj Odjela za neurodegenerativne bolesti i neurogenomiku, KBC Zagreb
Reference:
1. GBD 2016 Parkinson's Disease Collaborators. Global, regional, and national burden of Parkinson's disease, 1990-2016: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2016. Lancet Neurol. 2018;17:939-953.
2. Heinzel S, Berg D, Gasser T, Chen H, Yao C, Postuma RB; MDS Task Force on the Definition of Parkinson's Disease. Update of the MDS research criteria for prodromal Parkinson's disease. Mov Disord. 2019 Aug 14.
3. Postuma RB, Berg D, Stern M, Poewe W, Olanow CW, Oertel W, Obeso J, Marek K, Litvan I, Lang AE, Halliday G, Goetz CG, Gasser T, Dubois B, Chan P, Bloem BR, Adler CH, Deuschl G. MDS clinical diagnostic criteria for Parkinson's disease. Mov Disord. 2015;30:1591-601.
4. Fox SH, Katzenschlager R, Lim SY, Barton B, de Bie RMA, Seppi K, Coelho M, Sampaio C; Movement Disorder Society Evidence-Based Medicine Committee. International Parkinson and movement disorder society evidence-based medicine review: Update on treatments for the motor symptoms of Parkinson's disease. Mov Disord. 2018;33:1248-1266.