Stres i neizvjesnost nisu osjećaji koji za vrijeme trudnoće prate samo majku, ni očevi nisu pošteđeni. Očevi moraju donijeti odluku da se uključe u period trudnoće i porod jer je za začeće potrebno dvoje.
Kada očevi preuzmu aktivnu ulogu osjećaju veću povezanost sa svojom partnericom te postaju emocionalno i psihološki odgovorni za život svog budućeg djeteta, tvrdi Thomas Paris, psihoterapeut i roditeljski savjetnik u studiji koja je objavljena na internetskoj stranici “Labour of Love”.
– Tradicionalna uloga muškarca bila je ona “lovca i sakupljača”. Aspekti tih kvaliteta i dalje su važni, samo ih treba modernizirati – izjavio je Paris.
U današnje vrijeme, novopečenim očevima govori se šta trebaju raditi i kako se ponašati prema svojim ženama. Trebali bi biti nježni, puni razumijevanja, od pomoći, brižni, pažljivi te povezani s djetetom koje se razvija.
Trudnoća i porođaj jesu vremena velikih promjena i prevrata kako za žene, tako i za muškarce. Paris objašnjava da su ponekad muški osjećaji i brige zapostavljeni jer se čudesan i ujedno dramatičan proces razvoja fetusa odvija u ženskom tijelu.
– Očito je kako to majkama daje poseban odnos s nerođenim djetetom koji očevi ne mogu dijeliti, možda čak ni shvatiti. Zbog toga muškarci postaju osjetljivi i razvijaju osjećaj izostavljenosti. Ali, oni moraju znati da je taj osjećaj za vrijeme trudnoće uobičajen i normalan. Strah, briga i tjeskoba vrlo su česti kod budućih očeva – objašnjava roditeljski savjetnik.
U međuvremenu, dobronamjerni prijatelji ili saradnici znaju koristiti zadirkujući humor, šale se o izgubljenoj slobodi ili novoj odgovornosti i finansijskim teretima kao način pokazivanja saosjećanja i podrške.
– Ovakve šale obično samo hrane osjećaj tjeskobe koji nastaje zbog spoznaje da se postaje tata, ali radost, uzbuđenje i ljubav novog očinstva pomažu im da se snađu u ovom pomalo grubom teritoriju – tvrdi Paris.
Mnogi muškarci nisu svjesni da četvrtina svih “trudnih” očeva iskuse neku vrstu gastrointestinalnih simptoma. Zato bi muškarci trebali što više naučiti o samom razvoju djeteta, koje se promjene tačno događaju fetusu u dobi od dva mjeseca i šest mjeseci, kada će se fetus početi micati te saznati kada će se tačno razviti čulo sluha, vida, dodira pa čak i sposobnost učenja.
Svi ovi monumentalni aspekti života događaju se tijekom trudnoće, ne nakon porođaja. Pogodnost je ta što se odnos oca i djeteta može početi razvijati vrlo rano, ne mora se čekati nekoliko godina nakon rođenja.
Korisna prisutnost
Stručnjak za odgoj djece T. Berry Brazelton kaže da dijete stječe bolje socijalne predispozicije i lakše se snalazi u stresnim situacijama ako je otac aktivan u prvih dva mjeseca trudnoće.
– Ostane li aktivan u prvih šest mjeseci dijete će razviti bolje motoričke sposobnosti. Očito je da djetetu koristi očeva prisutnost u svim njegovim fazama razvoja – tvrdi Brazelton.