Australija je također patila od panične kupovine toaletnog papira iako se radi o proizvodu kojeg ima sasvim dovoljno. Stručnjak za rizike iz Australije objasnio je da je stvaranje zalihe toaletnog papira relativno jeftina akcija, a ljudi vole misliti da ‘rade nešto kada osjete opasnost’.
Ljudi radije pokušavaju u potpunosti eliminirati jednu vrstu eventualno površnog rizika, a ne učiniti nešto što bi ozbiljno umanjilo ukupni rizik. Zbog nagomilavanja se osjećamo sigurno, a to je posebno točno kada se svijet suočava s novom bolešću nad kojom nemamo skoro nikakvu kontrolu. Ipak, možemo kontrolirati da imamo dovoljno toaletnog papira u slučaju karantene.
Također je moguće da smo biološki programirani za skladištenje, kao primjerice ptice, vjeverice i druge životinje koje imaju tendenciju prikupljanja stvari.
Postoji nekoliko načina rješavanja nestašica, uključujući i one uzrokovane skladištenjem. Najbolji je uvjeriti ljude da to prestanu raditi, osobito s proizvodima poput toaletnog papira, kojih ima dovoljno. Međutim, logika često zakaže kada se bavimo emocionalnim pitanjima, piše Mic.com.
Drugi način je da vlade raspodjele robu određujući točno koliko svaka obitelj dobije. Tijekom Drugog svjetskog rata, a i drugih ratova, taj se princip koristio za mnoge proizvode poput šećera, kave, mesa…
Trgovine ponekad i same uvode sličan princip kada, recimo, ograniče da svaki kupac može odjednom kupiti samo tri paketa toaletnog papira.
Suvremene ekonomije rade na povjerenje, a COVID-19 ruši to povjerenje. Ljudi gube vjeru da će moći kupiti ono što im treba kad im zatreba. To dovodi do nagomilavanja proizvoda poput toaletnog papira.
U slučaju da dođe do karantene treba pratiti upute Vlade, a nikako stvarati zalihe proizvoda kojeg ima dovoljno, prenose 24 sata.