Prođe Rezolucija o Srebrenici. Ne desi se ništa. Silne prijetnje, još silniji strahovi, tlapnje o nadolazećoj apokalipsi, Božanske pravde i nepravde, sve ispuha poput balona na minusu.
Ostat će slika “ucviljenog”, patetičnog “vođe” shrvanog nad zgužvanom zastavom, u pozi nogometnog navijača, pregaženog lošom završnicom “najrođenijeg” kluba.
Ta će se slika utisnuti duboko u kolektivno sjećanje običnog građanina Srbije, izdrilovanog spinovima, manipuliranim vijestima i neurolingvističkim programiranjem putem “slobodnih” i “neslobodnih” medija u rukama “najvoljenijeg” vođe. Na toj će se slici izgraditi novi mit o nebeskom narodu čiji su ovozemaljski porazi, suštinski, samo odabranima vidljivo, kosmičke, onostrane, nadvremenske pobjede. Napokon će slika Kosovke djevojke što poji ranjenog junaka, dobiti svoj maskulini ekvivalent, svoj mitološki pandan u liku vođe, prototipa nacionalnog feniksa sapetog u mreže zle međunarodne konspiracije, spremnog da zamahne krilima put visina ususret Rađanju Novog SvetoSavskog Hrama.
Bit će to kontekst, koji nadrasta i objedinjuje sve ostale, pobjedničkim pjevanjima našminkane i zamaskirane priče o porazima, sve bajke o veličini malog naroda, bez kojeg nema ni početka niti kraja svjetskih ratova.
Poput biblijskog Davida, što Božijom voljom, pračkom i kamenom obara Golijata, tako i novovjekovni vožd svesrpskog svijeta, prkosno odolijeva najvećim “bjelosvjetskim” silama u njihovoj nakani da srpski narod, koji je uvijek bio na pravoj strani istorije, oblati, ponizi i proglasi genocidnim kroz usvajanje rezolucije koja tome svjedoći i služi.
Po prirodi stvari, rezolucija o bilo kojem genocidu, osuđuje genocid, a one koji su ga počinili proglašava genocidnim, pa tako to čini i ova Rezolucija o Srebrenici.
Sve one koji negiraju genocid ona proglašava genocidnim. Sve one koji smatraju da su bosanski muslimani ili bilo koji drugi nesretni ljudi, zaslužili da ih se pobije, proglašava genocidnim. Sve one koji počinioce genocida smatraju herojima, proglašava genocidnim. Sve one, koji slikaju i čuvaju murale počinioca genocida ili njihova imena nadijevaju školama, parkovima, bulevarima, univerzitetima, proglašava genocidnima.
Nema tu imenovanja bilo kojeg naroda genocidnim. Sam narod će za sebe odlučiti gdje pripada, koje su njegove vrijednosti, ko njegovi junaci a ko izdajnici, koja su djela dio njegovog bića a koja su otpad, karcinom što je napao nutrinu njihovog nacionalnog postojanja.
Ako si Srbin, koji ovo čita, znaj jedno- za a mene lično, Srbi su čestit, domaćinski narod, koji je bezbroj puta skupo platio tuđa podkusurivanja i svoje ideale o svijetu pravde, ali ko sam ja da ti kažem kako ti imaš partizanske korijene, ukoliko ti iz sveg glasa urlaš da si četnik.
Brate Srbine, ti si taj, koji bira stranu na kojoj se nalaziš. Ne odlučuju drugi o tome ko si i gdje pripadaš, već to šta i kako biraš, šta su tvoji ponosi a šta sramote tvojih izroda.