Kolumna Gideona Levyja, objavljena u izraelskom listu Haaretz, brutalno i beskompromisno razotkriva najmračnije aspekte rata koji Izrael vodi protiv Pojasa Gaze.
U tekstu ispisanom bez eufemizama, Levy opisuje kako se namjerno izgladnjivanje stanovništva koristi kao sredstvo etničkog čišćenja – oružje koje nije samo smrtonosno, već i moralno poražavajuće. Dok međunarodna zajednica uglavnom nijemo posmatra, a izraelsko društvo pokazuje šokantnu ravnodušnost, ovaj novinar i kolumnista ostaje jedan od rijetkih glasova savjesti unutar samog Izraela.
U nastavku donosimo prevod njegove kolumne u cijelosti.
Izraelski plan za etničko čišćenje Pojasa Gaze odvija se ubrzano, možda čak i bolje od očekivanog. Pored već zabilježenih značajnih „uspjeha“ u sistematskom ubijanju i uništavanju, posljednjih nekoliko dana svjedočimo još jednom važnom postignuću: namjerno izgladnjivanje počelo je donositi rezultate. Učinci ove politike brzo se šire, odnoseći žrtve u brojevima koji ne zaostaju za brojem smrtno stradalih u granatiranjima. Ljudi koji ne umru čekajući hranu, imaju velike šanse da umru od gladi.
Izgladnjivanje kao oružje
Oružje namjernog izgladnjivanja se dokazuje. „Humanitarna“ fondacija Gaze pokazuje se kao još jedna „uspješna“ priča. Ne samo da su stotine stanovnika Gaze ustrijeljene dok su čekali u redu za pakete koje distribuira GHF, već postoje i oni koji ne uspijevaju doći do distributivnih mjesta, umirući od gladi. Većina njih su djeca i bebe. Samo u srijedu, petnaest osoba je umrlo od gladi, uključujući troje djece i jednu bebu staru šest sedmica. Od početka rata do danas umrlo je stotinu i dvoje ljudi, uključujući osamdesetero djece, a broj smrtnih slučajeva posljednjih dana naglo raste.
Prikrivanje istine
Slike koje od javnosti skrivaju izraelski zločinački lokalni mediji – čije neizvještavanje o Gazi nikada neće biti zaboravljeno ni oprošteno – vidi ostatak svijeta. To su slike koje podsjećaju na preživjele iz koncentracionih logora, slike iz Holokausta. Njihovo prikrivanje jednako je poricanju samog fenomena. Kosturi beba i dojenčadi, živih i mrtvih, čije kosti vire kroz istrošeno masno tkivo ili sasušene mišiće, otvorenih očiju i usta, s mrtvim izrazima lica.
Najmračnija faza rata
Pretvaranje namjernog izgladnjivanja u legitimno i prihvatljivo oružje među Izraelcima predstavlja najmračniju i najdemoničniju fazu u ratu koji je Izrael pokrenuo protiv Pojasa Gaze.
Djeca i bebe leže na podovima bolnica, na goloj postelji, ili ih prevoze na magarećim zapregama. To su slike iz pakla. U Izraelu mnogi odbacuju ove fotografije, sumnjajući u njihovu autentičnost. Drugi izražavaju radost i ponos gledajući izgladnjele bebe. Da, i to je ono što smo postali.
Bezočna ravnodušnost
Pretvaranje izgladnjivanja u legitimno oružje, bilo kroz otvorenu podršku ili kroz jezivu ravnodušnost, faza je za koju se ne može izmisliti nikakvo opravdanje, izgovor niti objašnjenje. Čak ni izraelski bezgranični propagandni aparat ne uspijeva pronaći nijedno. Izgladnjivanje je postalo sredstvo za ostvarenje cilja – etničkog čišćenja. Tu činjenicu treba prihvatiti, i nastavak rata posmatrati iz tog ugla. Kao što je za Izrael „korisno“ da deseci hiljada ljudi budu ubijeni njegovom paljbom, tako je za njega korisno i da stotine umiru od gladi. Samo tako će Gaza postati mjesto nepodnošljivo za život i samo tada će njeni stanovnici „dobrovoljno“ otići – prvo u „humanitarni“ grad, a potom u Libiju, ili Bog zna gdje.
Glad postaje vidljiva
Glad se sada vidi na svima. Palestinski novinari u Gazi koji još nisu ustrijeljeni od strane IDF-a, izvještavaju da danima nisu jeli. Čak su i ljekari iz inostranstva u srijedu govorili o onome što nisu pojeli. Kanadska doktorica u bolnici Naser rekla je da je u prethodna dva dana pojela samo jednu malu zdjelu leće. Na ovaj način neće moći nastaviti da se brine o bolesnima i ranjenima. I to je – za Izrael – dobro.
Čovjek koji nije našao brašno
Tim Al Jazeere pratio je mladića koji je krenuo u potragu za hranom za svoju djecu. Tražio je i tražio, dok nije naišao na dvije vreće izraelskog brašna i bocu ulja. Cijena je bila stotine šekela po vreći. Vratio se kući praznih ruku – svojoj gladnoj djeci. Televizijski studio zatim je detaljno opisao tri faze koje vode do smrti od gladi. Djeca tog čovjeka bila su u drugoj fazi.
Pakao ravnodušnosti
Namjerno izgladnjivanje pretvorilo je ovaj rat u najstrašniji izraelski rat – bez sumnje najzločinačkiji. Nikada prije nismo svjesno izgladnjivali dva miliona ljudi na ovakav način. Ali postoji samo jedna stvar gora od toga: ravnodušnost s kojom je to dočekano u Izraelu – svega sat i po vožnje automobilom od mjesta gdje je u srijedu umrla još jedna beba, Jusuf al-Safadi. Njegova porodica nije uspjela pronaći zamjenu za mlijeko. Dok je umirao, Kanal 12 emitovao je kulinarsku emisiju. Rejting? Odličan.