Mnogi fudbalski fanovi Jespera Hronkjaera pamte po njegovim igrama u Chelseaju. Danas je mežu najzaslužnijim zašto je Chelsea postao ono što je danas jer je zabio gol vrijedan plasmana u Ligu prvaka nakon čega je uslijedila kupovina silnih zvijezdi zahvaljujući novcu Romana Abramovicha.
Skandinavci nikad nisu slovili za vrsne fudbalere jer su se uglavnom bazirali na zimske sportove. Niko nije ni mogao ni zamisliti da će jedan od najvećih u historiji Danske doći sa dalekog Grenlanda. Upravo tu se rodio Gronkjaer.
U karijeri je igrao još za Ajax, Birmingham City, jednu sezonu se zadržao u Atleticu, poslije čega je uslijedio odlazak u Stuttgart. Karijeru je okončao u Kopenhagenu prije deset godina.
Kao fudblar bio je izuzetno “žilav”. Odlična desna noga i mršava građa su za njega bile savšena kombinacija kojom je protivničke odbrane dovodio do ludila.
Poslije odlaska u penziju 2011. godine neko vrijeme je radio kao komentator, a prije pet godina nastali su njegovi najveći problemi u životu. Uslijedila je borba sa depresijom i tabletama, stalne posjete psihijatrima…
“Sve je počelo osipom na vratu, onda su počeli herpesi. Izgubio sam i kose. Teško sam uspjevao da radim”, prisjetio se Gronkjaera koji je nakon svega završio u hitnoj.
Tek godinu dana kasnije se ustanovilo da pati od depresije, anksioznosti i stresa. Gubitak kose, problemi s vidom, nemogućnost da sluša muziku ili gleda televiziju, iscrpljenost… Samo su neki od problema s kojim se suočavao.
“Morao sam reći ženi: Dosta! Ovo je neizdrživo. Potrebna mi je pomoć. Nakon toga sam počeo ići kod psihijatra”, prisjeća se nekada odlični krilni fudbaler kojem je terapija trajala četiri godina.
“Popijena posljednja tableta nakon četiri godine od prve. Bili ste mi velika podrška da stres i depresija izblijede. Iako mi nikad nije bio cilj da vas izbacim iz života, mislim da je pravo vrijeme”, napisao je Gronkajer u oproštaju od tableta.
S Chleseajem je najviše dogurao do polufinala Lige prvaka, a najtrofejnije godine je imao u Kopenhagenu sa četiri titule prvaka Danske.
Za nacionalni tim je odigrao 80 utakmica uz pet golova. Igrao je na Svjetskim prvenstvima 2002. i 2010. godine te na Euro 2004 kada je nastupio nekoliko dana nakon smrti majke.