To je najbolje osjetila atletičarka Alisa Bečić, djevojka koja je rođena u Ljubljani, a prije nekoliko godina se odlučila vratiti u zemlju gdje su rođeni njeni roditelji te karijeru nastaviti pod zastavom Bosne i Hercegovine. I nije samo to njena referenca, jer je Bečić, zajedno s trenerom Mehmedom Lokmićem, napravila rezultate na osnovu kojih je, bez dileme, prvo ime ženske atletike kod nas, ali oni koji bi to trebali posebno prepoznati, izgleda da nisu. Iako iza sebe ima oborene državne rekorde, prije nekoliko dana nije dobila titulu najbolje atletičarke BiH, priznanje koje dodjeljuje Atletski savez BiH.
– Ponižena sam s ljudske strane. Osjećam se veoma loše, jer su moji rezultati uvjerljivo najbolji. Selektor se vodio bodovima prema IAAF-ovoj tabeli, napravio je svoj prijedlog, na kojem sam na prvom mjestu, a onda je neka komisija u Upravnom odboru odlučila drugačije – kaže Alisa Bečić te spominje da je “zaboravljen” i njen klupski kolega Faris Ibrahimpašić, ali i trener Lokmić.
– Teško će ovaj sport u BiH ići naprijed, jer su u njemu stalno isti ljudi, koji uvijek imaju zadatak da proguraju nekoga, a ne da se vode rezultatima. Zvala sam Savez da pitam zašto nisam najbolja atletičarka, dobila sam obrazloženje da sam zaboravljena. Čak su mi rekli da će dodijeliti dvije iste nagrade, a da na mojoj neće pisati ime, da bi me, na kraju, dodali na kraj spiska kao navodnu specijalnu nagradu. Naravno, nisam pristala na to novo poniženje – naglašava najbolja bh. atletičarka.
– Ranije sam napustila sjednicu na kojoj su napravljene greške. Najgora stvar je što nisu usvojeni kriteriji selektora i onda je to izazvalo komplikacije. Mnogo se tu toga kompliciralo. Kasno su prijavljivani takmičari, lutalo se i sve traje možda i godinu. Treba raditi na tome da se ovo više ne ponavlja – naglasila je Vahida Kozić, članica Upravnog odbora Atletskog kluba Sarajevo, čiji je Bečić članica.
I dok u Savezu, očigledno, nemaju potrebu da objasne nastalu situaciju, treba reći da je Bečić, i pored zdravstvenih problema, po svaku cijenu htjela što prije na stazu kako bi nosila grb BiH.
– Imala sam pareza facialis desne strane lica i bila sam odvojena od treninga mjesec i po. Čim sam mogla, tražila sam da se vratim. Za mjesec sam se pripremila kako bih predstavljala BiH na mitingu u Zenici – kroz suze kaže 29-godišnja Bečić, koja se takmiči u utrkama na 200 i 400 metara.
– To je velika greška, jer je očigledno da nekim ljudima nije u interesu da ovaj sport napreduje. Nakon Alisinih rekorda, apsurd je da nije proglašena najboljom. Tu je Ibrahimpašić, koji je izostavljen, a na kraju krajeva, i ja kao njihov trener. Ne bi me čudilo da tu odlučuje i ko je koje nacionalnosti, ko odakle dolazi i slično – kaže trener Lokmić.