Da, tik do predsjedništva, ali ne ispred onog čuvenog trotoara niti na glavnoj ulici, kako se to do sada dočekivalo već u sporednoj. I baš ta ulica je vjerna slika države koju su nam napravili oni koji se kunu u tu državu i stoluju iz te ulice. Ta ulica je ustvari malo veći sokak. Davno, od davnina ta ulica nije rekonstruisana. Isto kao država. Ta ulica je prepuna rupa, krivih trotoara. Ona je za parking, a ne za vožnju – kao i država – parkirana. Kada kamere snimaju predsjednika Azerbejdžana, jasno se iza njegovih leđa, umjesto zastava vide natpisi – zeljanica, burek, krompiruša. Postolje s kojeg predsjednici gledaju zastave, počasnu straži i slušaju himnu, to postolje je ustvari pokrivač bruke – montirano iznad najveće rupe na ulici – kanalizacije – da se ne vidi bruka baš do kraja. U toj ulici žive i rade naši predsjednici iz sokaka. Možda je ta ulica trebalo da se popravi, renovira i zove Alijina, a možda je od jučer možemo zvati i Alijeva.