Edo, Vahidin i Adnan su očevi. Doslovce s vlastima pregovaraju o svojoj djeci. Ali kako će onaj koji u državnom restoranu ruča za pet-šest maraka, ako je baš gladan i za trinaest, može da razumije oca kojem za bolesno dijete dnevno treba stotine maraka… Sastali se očevi i ministri. Ministri zijevali, bilo im dosadno; očevi otišli – djeca ostala bolesna.
- OGLAS -