…Svi, koji su to mogli sebi finansijski priuštiti, gledali su da imaju jednog takvog u svojoj blizini, kako njihovi životi ne bi ostali nezabilježeni, kako bi u pjevanju o njima ostao trag!
Posebno poželjnim bio je pripovjedač vičan karikiranju i uveličavanju, pa da uljepša njih, svitu, dvor, život i djela, kako ljubavna, tako i junačka, ali i mudrost i pravednost kao i druge dobre osobine, bez obzira što ih moćnik nije posjedovao ili ih je u beznačajnom obimu iskazivao!
Svaki je tako gospodar imao svog pjesnika ili pripovjedača, da pjeva o njegovim lažnim veličinama i ljepoti njegovog nevidljivog ruha, ali je i svaki narod imao svog, koji je opjevavao istinu o svoj toj dvoličnosti i grandomaniji, nepravdi i pokvarenluku, podlostima i smicalicama, spletkama i izdajama, prizemnostima, ostrašćenostima, licemjerju, kukavičluku, razvratu i nemoralu, nedostatku pameti, lucidnosi i znanja, krađama prava, djela, doživljaja i života, podvalama i sunovratima svih ljudskih vrijednosti, dostojanstva i časti, izdaje date riječi, izdaje prijateljstva, izdaje ljubavi i prodaje svega za rad grumena dunje!
Svako vrijeme ima svoje pripovjedače, kako one što pjevaju o gospodarima, tako i one koji pjevaju o istinama ponora kroz koje se vuku narodne horde na putu seobe, ostavljajući dom, ognjište, drvenu skemlijicu u ćošku kraj vatre i staru majku što maše sa basamaka, u čijoj suzi niz trošni obraz je utkan sav svemir strahova za dijete svoje što odlazi put tuđine!
Pjesnik taj pučki, što prolazi patnju svoga lirskog subjekta, ne može uzdići oštrice zapleta put nebeskog svoda, ako ne dohvati motiv izvorišta sveg zla, osovine svih propadanja, žrvnja što drobi i meje kosti nacije, žvaće meso i trga drob napaćene domovine!
Da je Tolkin dijete Bosne, tražio bi ga u dubinama, pećinama, sjenama i mračnim šumama, al ga tamo ne bi uspio naći! Podigni pogled više Tolkine, ka kulama i uzvisinama, ka minderskim bordelima, gdje svak svakom da prostiš «gujce daje», gdje svak svakome iz gujce viri, da još jedared prostiš! Tamo su ti horde zle, tamo ti je šator njihov crni, ko gavran krila sklopio, ko ugljen se na suncu zacaklio, pa u su u njem sjele age i lokal šerifi, stranački odmetnici, hakdučije samovoljne, što topuzinom mjeru pravde uzimaju, što handžare iz potaje potežu i na svoju ruku sjeku, bez da mjere, bez da se umore, sve po babu i po stričevima, sve da drugom zaplače majka, da tuđa mlada crnu vunu prede i da drugi preko noći od muke osjede!
Nisu ti to crni gavranovi, oni bi davno na drugu njivu odletjeli, jer su ovdje sve pozobali, nisu ni bande hajdučije mrke, jer su im srce nejaka i suha ko i njihove mlohave ruke, već su to kadrovski atamani, što im škripe gume u audija, a iz džepova novčanici skaču, što vratova nemaju jer zadrigli od gozbi na tuđi račun, pa sad moraju odjela krojiti po mjeri!
E, ta kadroviranja su uništila državu!!! O njima pjesnik pjeva, kiteći poemu sudnjega dana, posljednje faze nestanka jedne hiljadugodišnje države!
Pjeva taj naš pjesnik iz raje, o historičarima ili profesorima razredne nastave na poziciji ministra MUP-a, o babinim sinovima ili nakim biolozima na poziciji ministra prostornog uređenja, o inžinjerima zaštite na radu koji vode Zavode za zdravstveno osiguranje, o izmišljenim kadrovima pokupljenim sa ulice, jer stranka svojih nema, o favoritima čiji su spiskovi porodičnih veza duži od njihovih biografija, o kadrovima iz reda ljubavnica, iz reda poslušnika i poltrona, kadrova, koji su donijeli koferče sa avansom, ukratko o krojenju države u kojoj svako može biti sve, osim onog koji bi po nekoj zdravoj pameti trebao biti, ali ne može biti ništa, jer za njega postoji bezbroj razloga, od toga da treba biti nacije koje on nije, ili da treba biti iz mjesta iz kojeg on nije, ili da treba znati onog koga on ne zna, ili da ne smije znati onog koga slučajno zna!
Želim vjerovati, kako su takva vremena sa takvim kadroviranjima i lokalnim šerifima ostala sa novim danom daleko iza nas! Iskustvo me pak uči, da treba biti oprezan sa vjerovanjima kad te život zatekao u Bosni! Ostaje nada, da će novi dan svanuti svima nama, a ne samo Crnim Gavranima!