Iako su međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika (OHR) tokom provedbe Dejtonskog mirovnog sporazuma pravili greške, a pojedine intervencije izazivale političke i moralne dileme, korištenje Bonskih ovlasti bilo je neophodno kako bi Bosna i Hercegovina dobila osnovne elemente funkcionalne države, ocijenio je u intervjuu za Fenu historičar i stručnjak za međunarodne intervencije Kristóf Gosztonyi, uoči sjednice Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj bi 3. i 4. juna trebalo biti razgovarano o nasljedniku visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Gosztonyi, koji je od 1996. do 2002. godine radio u OHR-u u Bosni i Hercegovini, danas djeluje kao istraživač i konsultant Evropske inicijative za stabilnost (ESI), a na ovogodišnjem History Festu u Sarajevu održat će predavanje pod nazivom „Razvoj strategije implementacije Dejtona: Od Carla Bildta do Paddyja Ashdowna“.
U razgovoru za Fenu ističe da je jedna od ključnih poruka njegovog predavanja da se razvoj Bosne i Hercegovine nakon rata ne može razumjeti bez sagledavanja ograničenja samog dejtonskog ustavnog okvira.
„Mislim da je ključna poruka da je, uprkos svim greškama međunarodne zajednice i činjenici da neki potezi možda nisu uvijek bili moralno neupitni, okvir uspostavljen Dejtonskim sporazumom 1995. godine bio takav da je stvaranje funkcionalne države bilo gotovo nemoguće“, kazao je Gosztonyi.
Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica se tokom implementacije mira suočavala sa složenom situacijom u kojoj su domaći politički akteri imali različite vizije budućnosti države i često nisu bili spremni na saradnju.
„Strukture odlučivanja bile su izuzetno komplicirane. Kada imate dvije strane koje ne dijele istu viziju države i koje ne sarađuju u provođenju sporazuma, teško je pronaći izlaz iz političkog zastoja. Zbog toga smatram da nije postojala druga mogućnost osim dodjeljivanja Bonskih ovlasti visokom predstavniku i njihovog postepenog korištenja“, rekao je.
Posebno naglašava da se danas često zaboravlja kako prvi visoki predstavnici nisu odmah posezali za snažnim intervencionizmom.
„Bonske ovlasti nisu korištene preko noći. Visoki predstavnici su vrlo pažljivo i postepeno počeli koristiti te instrumente. Najprije kako bi uspostavili osnovne simbole zajedničke države – zastavu, valutu, registarske oznake i druge elemente bez kojih je teško zamisliti funkcioniranje jedne države. Nakon toga fokus je bio na podršci povratku izbjeglica, a zatim i na uspostavljanju ključnih državnih institucija“, pojasnio je.
Prema njegovoj ocjeni, upravo je u tom periodu postavljen institucionalni okvir koji je Bosni i Hercegovini omogućio da funkcionira kao moderna država.
„Korak po korak uspostavljane su institucije bez kojih nijedna savremena država ne može postojati. Zbog toga smatram da je korištenje Bonskih ovlasti bilo neophodno“, naveo je.
Gosztonyi istovremeno ne bježi od činjenice da su međunarodne intervencije otvarale ozbiljna pitanja o odnosu demokratije i međunarodnog upravljanja.
„Demokratija je dijelom uspostavljana sredstvima koja nisu uvijek bila potpuno demokratska. Bilo je odluka i ponašanja međunarodnih zvaničnika koja se mogu dovesti u pitanje. To je legitimna tema za raspravu. Međutim, kada se sagleda šira slika, mislim da bez takvih intervencija ne bi bilo moguće prevazići blokade koje su postojale u sistemu“, smatra on.
Govoreći o razvoju strategije OHR-a od mandata Carla Bildta do Paddyja Ashdowna, Gosztonyi ocjenjuje da je pretkraj tog perioda došlo i do promjena koje su suštinski mijenjale prvobitni duh Dejtonskog sporazuma.
„Rekao bih da se tada dogodila neka vrsta tihe revizije Dejtona. Odluke OHR-a i nametnuti propisi korišteni su za promjene koje su po svom značaju bile gotovo ustavnog karaktera. To je bio pokušaj da se država učini funkcionalnijom nego što je to bilo predviđeno izvornim tekstom sporazuma“, istaknuo je.
Na pitanje koliko se Bosna i Hercegovina promijenila od vremena kada je radio u OHR-u, Gosztonyi odgovara oprezno, naglašavajući da se posljednjih godina više bavi historijskim istraživanjima nego neposrednim praćenjem političkih prilika.
„Moram priznati da se osjećam pomalo nelagodno kada komentiram sadašnju situaciju. Posljednjih godina mnogo sam više fokusiran na prošlost nego na sadašnjost. Moje poznavanje aktuelne političke dinamike nije dovoljno detaljno da bih donosio kategorične zaključke“, rekao je.
Ipak, smatra da su do kraja mandata Paddyja Ashdowna uspostavljeni temelji relativno funkcionalne države.
„Mislim da su do tog perioda izgrađeni osnovni temelji države. To je omogućilo narednim visokim predstavnicima da imaju mnogo povučeniju ulogu nego njihovi prethodnici“, kazao je.
Takav razvoj događaja, dodaje, bio je posljedica i promjene prioriteta velikih međunarodnih aktera.
„Pažnja međunarodne zajednice tada se okrenula prema Iraku, Afganistanu i drugim kriznim područjima. Ali istovremeno je postojalo uvjerenje da su osnovne institucije u Bosni i Hercegovini već uspostavljene i da mogu funkcionisati bez intenzivnog međunarodnog angažmana“, naveo je.
Prema njegovom mišljenju, dolaskom Christiana Schmidta okolnosti su se ponovo značajno promijenile.
„Moje je viđenje da je Schmidt došao u trenutku kada temelji uspostavljeni do 2004. ili 2005. godine više nisu bili dovoljni. Centrifugalne političke sile postale su mnogo hrabrije i snažnije. Zbog toga je morao ponovo učiti lekcije prvih visokih predstavnika i vratiti se korištenju Bonskih ovlasti“, smatra Gosztonyi.
Dodaje da podržava način na koji je Schmidt koristio ta ovlaštenja.
„Mislim da je, nakon što je bolje razumio političku situaciju u zemlji, Bonske ovlasti koristio na dobar način i u skladu s izazovima s kojima se suočavao“, rekao je.
Govoreći o budućnosti međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Gosztonyi podsjeća na prijedloge nekadašnjih visokih predstavnika Carla Bildta i Wolfganga Petritscha da se institucija visokog predstavnika postepeno ugasi, a Bosni i Hercegovini ponudi jasna evropska alternativa.
„To je ideja koja zaslužuje ozbiljno razmatranje. Međutim, nisam siguran da bi u današnjoj geopolitičkoj situaciji takav pristup mogao dati rezultate. Živimo u mnogo nestabilnijem međunarodnom okruženju nego prije dvadeset godina“, upozorio je.
Zbog toga smatra da bi trenutno sigurnija opcija bila zadržavanje snažnog visokog predstavnika uz istovremeno otvaranje vjerodostojne evropske perspektive.
„Nadam se da se proces proširenja Evropske unije ponovo pokreće, barem kada je riječ o Crnoj Gori i nekim drugim zemljama zapadnog Balkana. Ali istovremeno mislim da su Bosni i Hercegovini potrebne ozbiljne ustavne reforme kako bi postala država koja može u potpunosti samostalno upravljati svojim razvojem“, kazao je.
Na pitanje koliko je teško postići politički konsenzus u Bosni i Hercegovini bez intervencija visokog predstavnika, Gosztonyi ističe da argumenti kritičara OHR-a nisu bili potpuno neutemeljeni.
„Postojanje visokog predstavnika ponekad zaista ohrabruje političare da teške odluke prepuste nekome drugom. Čak i kada privatno podržavaju reforme, lakše im je čekati da ih nametne OHR“, rekao je.
S druge strane, dodaje, iskustvo mu govori da su političke blokade često toliko snažne da ih je gotovo nemoguće prevazići isključivo domaćim političkim dogovorom.
„Razgovarao sam s političarima koji su imali značajnu podršku u parlamentima, ali ne i dovoljnu da prevladaju mehanizme blokade. Ako relativno mala politička ili etnička grupa može zaustaviti reformu, onda je provođenje promjena izuzetno teško“, smatra on.
Kao jedan od rijetkih uspješnih primjera snažnog vanjskog podsticaja navodi proces liberalizacije viznog režima.
„To je jedan od rijetkih trenutaka kojih se sjećam kada su vanjski poticaji uspjeli motivirati političke aktere iz svih stranaka i svih dijelova zemlje da rade zajedno na zajedničkom cilju“, rekao je.
Ipak, nije siguran da bi čak ni vjerodostojna perspektiva članstva u Evropskoj uniji danas proizvela isti efekat.
„Jedna moja kolegica je jednom rekla da u mnogim zemljama političke elite javno govore da žele članstvo u Evropskoj uniji, ali ga zapravo ne žele jer bi im ono otežalo ostanak na vlasti. Mislim da u toj ocjeni ima dosta istine“, naveo je.