Bio je jedan od običnih pukovnika bivše navodne JNA u Kninu. Svi koji su prošli tu vojsku znaju da to nisu bili pretjerano obrazovani tipovi. Više su se oslanjali na partijsku pripadnost i jugoslavenstvo koje su munjevito pretvorili u zaštitu velikosrpske politike. Jer, to je bila jedina od politika krajem 1980-ih koja im je nudila očuvanje stečenih prava.
Ratko Mladić ratni zločinac bio je apsolutni obrazac osornog, drskog, samouvjerenog tipa koji zna malo o ratovanju, što je pokazao na šibenskom mostu, ali koji iza sebe ima moćnu mašineriju i koristi je bez ikakvih moralnih ili vojnih ograničenja. Takav zadrt bio je komplementaran psihijatru koji se dao u politiku (liječnicima nije mjesto u politici, posebno psihijatrima, govorim iz osobnog iskustva) i postao kreator politike genocida, Radovanu Karadžiću. Sjećam se jedne televizijske scene iz jula 1995. kad Mladić u Srebrenici govori “da se osvetimo Turcima”. To je ideološka potka na kojoj se zasnivalo njegovo zločinačko djelovanje, osveta.
Vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik Međunarodnog tribunala za zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), danas će mu izreći pravomoćnu presudu. Ratko Mladić je u prvostupanjskom postupku u novembru 2017. godine osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja. Suđenje je trajalo više od pet godina, saslušani su iskazi 592 svjedoka optužbe i obrane, a odbačen je jedino dio optužnice koji ga je teretio za zločin genocida u općinama u kojima su snage pod Mladićevim zapovjedništvom 1992. godine provele masovne etničke progone te pobile ili protjerale najveći dio Hrvata i Bošnjaka.
Sudsko vijeće ICTY-ja zaključilo je kako je Mladić zločine zbog kojih je i osuđen počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata. Prvi je činio sveobuhvatni plan s ciljem da se bosanski Muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo, a drugi je imao za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom putem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja.
Cilj trećeg udruženog zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih Muslimana iz Srebrenice, a četvrti je imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga UN-a uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba. Na prvostupanjsku presudu žalili su se i tužiteljstvo i obrana. Tužiteljstvo je tražilo od drugostupanjskog vijeća da Mladića proglasi krivim i za genocid u općinama Foča, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most te Vlasenica.
Prvu optužnicu protiv Mladića ICTY je podignuo u srpnju 1995. godine dok je još trajao rat u BiH, a optužen je zajedno s političkim liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem koji je 2019. pravomoćno osuđen na doživotni zatvor i kaznu služi u zatvoru u Velikoj Britaniji. Druga proširena optužnica podignuta je u studenome 1996. godine i uključivala je genocid u Srebrenici.
Nakon toga je Mladić nestao pokazujući tako što misli o svojoj krivnji. Prvo se skrivao u dobro zaštićenim vojnim objektima po BiH, da bi se ispostavilo kako je nakon toga pobjegao u Srbiju gdje je bio pod zaštitom vojske i političkog vrha predvođenog Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Koštunicom.