….I na kraju, što bi rekao rahmetli general Nanić: „Čudim se ja nama!“
Na današnji datum prije 28 godina poginuo je general Izet Nanić… rahmet duši njegovoj bosanskoj. Kratko podsjećanje svim borcima i patriotama BiH: smrt generala Nanića nikada nije dokraja razjašnjena. Znate da postoje ljudi, svjedoci, borci koji tvrde da su generala Nanića ubili naši. Sumnja postoji i u porodici Izeta Nanića – to je rekao njegov brat Nijaz Nanić tokom gostovanja u Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem. Šta su institucije BiH uradile da bi provjerile sve indicije i otklonile svaku sumnju? Ništa. Par istraga je započinjano, ali nikada niti jedna nije ozbiljno, kako struka i zakon nalažu, provedena. General Izet Nanić svojom borbom zadužio je svoju domovinu. Domovina je dužna otkloniti svaku sumnju o Izetovoj smrti. Toliko. Vjestnik završavamo riječima rahmetli generala Izeta Nanića, napisane noć prije njegove smrti. Citiramo:
„Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!“
Oprostite, ali moram analizirati riječi generala Nanića, koje su napisane prije 28 godina, u skladu sa onim što danas živimo. Današnja situacija dokaz je da je BiH izdana, a evo i zašto.
„Sve je u igri.“ I dalje je sve u igri. Državom se neki, anamoni, igraju! Prijete secesijom, trećim entitetom, bošnjakistanom! Igraju se i secesionisti, UZP-ovci, presuđeni ratni zločinci, ali i takozvane patriote koje 30 godina uništavaju našu domovinu… a s državom, domovinom nema igre!
„Nadam se da će uspjeti i ja s njima, a onda i narod.“ Neki su uspjeli. General Nanić nije uspio. Poginuo je na današnji datum. Od naših ili njihovih?! Čuli ste maloprije – još uvijek pod sumnjivim okolnostima. Dakle, donekle smo uspjeli: za državu smo se izborili, imamo je. Ali narod, građani nisu sretni i bježe iz BiH.
„Pobjeda je blizu. Ako Bog da, bit će naša BiH.“ Pobjeda je blizu, još od 1995. Ali konačnu pobjedu nikako da dočekamo. I da se ne lažemo, nije naša BiH – na papiru jeste, ali na terenu nije. Da jeste, bosanski bi se jezik učio na cijeloj teritoriji BiH. Da je naša Bosna cijela, naša bi se zastava vihorila u Hercegovini, a ne zastava susjedne nam Hrvatske. Da jeste naša Bosna, i ćirilicu našu bismo učili na prostoru cijele BiH.
„Osjećam da mogu uraditi zamišljeno.“ General Nanić, uprkos smrti, uradio je zamišljeno – oslobodio je BiH. Ovi današnji samoprozvani lideri, generali, vojnici, političari, državnici ne mogu uraditi zamišljeno… Većina njih ništa i ne zamišlja, osim udobne fotelje u vlasti. Većina njih nema ni cilj ni viziju ni strategiju. Dokaz: pogledajte kako preživljavamo skoro 30 godina nakon zahvaljujući onima koji ne razmišljaju i ne zamišljaju.
„Da mi je snage i sreće“, kaže Nanić. Snage je imao – sreće nije. Da jeste – danas bi živio s nama. Sreće danas nemamo, a i snage nam ponestaje.
„Sve sam uložio.“ Nanić jeste, još neki jesu, ali su najbolje prošli oni što ništa nisu niti uložili, niti založili niti dali za BiH.
„Nestalo je struje. Sretno!“ Figurativno: struje ni danas nema! Svjetlo iz ovog tunela se ne nazire! Ipak, nadu još imamo. Puno posla je pred nama. Sretno nam svima.