Pred Crnom Gorom je trenutno politička raskrsnica, sa jedne strane ta zemlja može nastaviti na svom putu ostvarivanja nezavisnosti, a sa druge je čeka vremeplov odnosno povratak 100 godina unazad, smatra akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić.
Kurtćehajić navodi da su prosrpske snage u Crnoj Gori na Velikoj podgoričkoj skupštini od 24.-29. novembra 1918. godine izglasale poništenje vlastite državnosti, što je samo par dana kasnije dovelo do formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca bez Crnogoraca. Da li će Crna Gora skliznuti 100 godina unazad zavisi od Ujedinjene reformske akcije – URA (tzv. lista “Crno na bijelo”) na čelu sa sarajevskim studentom i Albancem po nacionalnosti – Dritanom Abazovićem.
Dritan se godinama bori da sruši vlast Mila Đukanovića i sad se našao u situaciji da to može da uradi.
Đukanović ima grijehove iz prošlosti, ali je okrenuo novi list
Kurtćehajić podsjeća da Milo Đukanović ima ozbiljnih grijehova iz prošlosti, počevši od njegovih pokušaja u antibirokratskim revolucijama 1988 (neuspješno) i 1989. (uspješno) godine da sruši tadašnju legitimnu komunističku vlast u Crnoj Gori. Tada je Milo operisao pod paroloma “dajte nam oružje da idemo na Kosovo” te “ko nas razdvaja od Srbije”. Đukanovićevi vjerovatno i najveći grijesi su oni kada su za vrijeme dok je bio premijer vlade Crne Gore u ratnom periodu crnogorski rezervisti učestvovali u paljenju 500 muslimanskih sela i stradanju nevinog bošnjačkog naroda u Hercegovini.
Đukanovićeva krivica je i za deportaciju Bošnjaka koji su izbjegli od ratnih strahota iz Bosne u Crnu Goru a vlasti Crne Gore ih isporučile Karadžićevim dželatima. Ima još dosta toga što se može Milu Đukanoviću staviti na teret. A onda je okrenuo ćurak i najprije pobijedio 1997. godine na predsjedničkim izborima svog do tada najbližeg saradnika Momira Bulatovića koji je ostao lojalan Miloševiću i i polako ga potisnuo iz političkog života Crne Gore, da bi na idejama lidera liberala u Crnoj Gori Slavka Perovića pruzevši njegov koncept 2006. godine uveo Crnu Goru u nezavisnost, istiće Kurtćehajić.
Sva dalja njegova politika bila je ka jačanju Crne Gore uz puno uvažavanje prava Bošnjaka i Albanaca. Iskreno puno mi je draža ali istovremeno i korisnija Đukanovićeva transformacija od nacionaliste u demokratu nego Dodikova od Demokrate u sada već ultranacionalistu rekao je akademik Kurtćehajić.
Šta ako Dritan Abazović stane uz prosrpske snage u Crnoj Gori?
Sigurno je da se mnoge primjedbe mogu dati i aktuelnoj Đukanovićevoj vladavini. Ali nijedna vlast nije savršena i nije pošteđena od kritika. Problem je ovdje u sljedećem, istakao je akademik Kurtćehajić, šta ako Dritan Abazović stane uz prosrpske snage u Crnoj Gori kako se to u ovom momentu očekuje od njega? Kurćehajić vjeruje je da će on dobiti određena obećanja od njih u pogledu zaštite interesa Bošnjaka i Albanaca što bi njih zadovoljilo, ali će se prosrpke snage u Crnoj Gori potruditi da iskoriste naredne četiri godine potiskujući crnogorsku i afirmišući srpsku svijest kako bi na sljedećim izborima samostalno pobijedili.
Kada im Abazović u takvoj budućoj situaciji više ne bude trebao oni će se obračunati sa Bošnjacima i Albancima na način da im nikad više ne daju da dođu u situaciju u Crnoj Gori da se ozbiljnije pitaju. Dritan treba da ima u vidu da prosrpske snage ne dijele njegovu viziju demokratizacije Crne Gore koja je zasigurno progresivna, već one žele Crnu Goru vratiti pod okrilje Srbije a vjerovatno u perspektivi učiniti kraj Crnoj Gori kao nezavisnoj državi. I kad preuzmu vlast u Crnoj Gori prosrpske snage više nikada neće dozvoliti popravni procrnogorskim snagama.
Ovo Abazović na smije nimalo potcijeniti i zato neka dobro razmisli kojem će se carstvu privoljeti. Dritan Abazović ima dobre namjere kad je Crna Gora u pitanju ali će pakt sa prosrpskim blokom biti put u pakao za nezavisnu Crnu Goru po onoj narodnoj “put u pakao popločan je dobrim namjerama” . Možda je najbolje rješenje i neka vrsta kompromisa da Dritan Abazović podršku DPS i procrnogorskom bloku uslovi trajnim napuštanjem politike od strane Mila Đukanovića kako bi se očuvao procrnogorski kurs Crne Gore ali i ista oslobodila političara koji je već trideset godina na vlasti što je samo po sebi prijetnja demokratizaciji i zloupotrebama i sa čijim odlaskom bi se otvorili dalji putevi modernizacije Crne Gore na njenom putu ka Evropskoj uniji, zaključuje Kurtćehajić.