Uz brojne prednosti bosanstva o kojima je govorio i pisao akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić, on navodi da je glavni prigovor koji se može vidjeti na društvenim mrežama protiv afirmacije bosanstva da će Bošnjaci pasti ispod 50 %. Činjenica je da se afirmacijom bosanstva i izjašnjavanjem dominantno Bošnjaka da su Bosanci procenat Bošnjaka iznad 50% neće održati, ali to treba posmatrati i sa druge strane.
Psihološki procenat iznad 50% ima mnogo veći značaj nego što je njegova korisnost u političkom životu BiH. Sa ova tri imenovana postojeća etnonacijski religijska identiteta teško je povjerovati da se u pogledu dejtonskog Ustava BiH nešto može promijeniti u pravcu građanske BiH.
Prisustvom Bosanaca u ozbiljnijem kapacitetu koji sebe vežu uz pripadnost bosanskoj državi, bosanskoj tradiciji, bosanskoj historiji, bosanskoj kulturi i koji bi po brojnosti uz snažniju afirmaciju bosanstva pretekli, ako ne sva tri, bar jedan od tri imenovana naroda, stvorila bi se nova ozbiljna politička činjenica koja nije bila u Dejtonu, a koja se ne bi mogla ignorisati u pravcu promjene Ustava BiH prema građanskoj državi. Evropska unija i SAD bi u tom slučaju u snažnijem kapacitetu podržale BiH i zauzele se za njenu ustavnu transformaciju.
Drugi važan razlog jeste što bi se sa Bosancima kao snažnim faktorom onemogućilo dalje produbljivanje razlika između postojećih etnonacionalnih identiteta koje Bosnu potpomognute velikodržavnim politikama susjeda guraju u podjelu i nestanak, što ne odgovara Bošnjacima i nije dobro za BiH. Budućnost Bosne i Hercegovine bi bila sigurnija a afirmacija Bosanaca bi bila u uzlaznoj liniji, tako da bi se svake godine povećavao broj Bosanaca od strane najviše sadašnjih Bošnjaka, ali postepeno i Srba i Hrvata, jer ako imamo naziv Bosanac koji se imenom veže uz Bosnu (koji je jedan od tri historijska naziva za pripadnost bosanskom narodu u punom kapacitetu: Bošnjanin, Bošnjak i Bosanac), ali je historijski najbliži, najmoderniji i najlogičniji naziv, šta će vremenom biti oni koji žive u Bosni, koji žele da im djeca i unuci žive u Bosni – nego u najvećem broju Bosanci.
Zbog toga, ističe Kurtćehajić, prisustvo Bosanaca u značajnijem kapacitetu je i u interesu onih kojima je miliji termin Bošnjak, ali im je opstanak BiH u srcu, jer je korisnost za opstanak i budućnost BiH mnogo veća sa Bosancima nego sa postojeća tri etnonacijski religijska identiteta. Tako da je korist od Bosanaca u procentualno što većem broju mnogo veća od činjenice da Bošnjaci mogu pasti ispod 50%.
Crna Gora je država u kojoj nijedan narod nema apsolutnu većinu. Crnogorci su nešto iznad 40%, ali su mnogo funkcionalnija država od BiH i uređeni su na modelu građanske države što bi trebala biti i budućnost BiH i to će biti mnogo lakše izvesti sa Bosancima u većem broju kao četvrtim narodom, nego sa postojeća tri duboko podijeljena etnonacijska identiteta.
A zamislimo samo da bosanstvo dobije najširu podršku i na popisu imamo Bosance (koji apsorbuju sve religije kao i ateiste) kao relativnu većinu u nacionalnoj strukturi stanovništva. Izašli bismo mnogo lakše iz ove žabokrečine, a Bosanci bi bili ono što su u Srbi u Srbiji, Hrvati u Hrvatskoj, Slovenci u Sloveniji, Makedonci u Makedoniji i Crnogorci u Crnoj Gori.
Ili da obrnemo pitanje: šta bi danas bila Srbija bez Srba, Hrvatska bez Hrvata, Slovenija bez Slovenaca, Makedonija bez Makedonaca, Crna Gora bez Crnogoraca? Zašto mislimo da može Bosna bez Bosanaca – zaključuje akademik Kurtćehajić.