Na 9. maj o.g. Vladimir Putin naredio je bombardiranja niz ukrajinskih gradova. Najviše je stradala Odesa, koja za herojski čin borbe sa fašističkim agresorom u toku Drugog svjetskog rata dobila visoko zvanje grada – heroja.
Opet se bori Odesa s agresorom, ali sada sa novo novokomponiranim ruskim fašizmom. Njihov poglavar kao kremaljski vođa na Crvenom trgu izjavio je kako je došlo vrijeme da se Evropa bori sa neonacistima.
I to je tačno.
Rusi su postali prijetnja slobodnoj Evropi, i Ukrajina opet, kao i u 1941. godine primila na sebe prvi teški udarac, ali sada od moskovskih fašista.
Oni opet, kao i u 1933. godini marširaju u vojnim paradama sa svojim novim fašističkim simbolom Z-lo, sa kojim žestoko svakodnevno bombardiraju Kijiv, Harkiv, Ljviv, Černigiv, i potpuno uništavaju Mariupolj i Volnovahu, Borodjanku i Ohtirku te tako ugrožavaju cijeli svijet svojom ratnom snagom, a ne mogu pokoriti Ukrajinu.
9. maja o.g. grad-heroj Odesu posjetili su: predsjednik Evropskog Savjeta Šarlj Mišel i ukrajinski premjer Denis Šmigalj.
Zbog raketiranja grada od strane moskovskih fašista s teritorija okupiranog ruskom vojskom u 2014. g. ukrajinskog Krima, oni su se morali sakriti u skrovištu od bombardiranja. Takva je linija života Ukrajinaca za Dan pobjede nad hitlerovskim nacizmom.
Kako bi rekla meni moja stara majka, koja je preživjela strahote Drugog svjetskog rata – Z-lo se opet vratilo i nemoguće je objasniti razliku lošijeg stanja: ovo sada ili prije 80 godina.
To je istinska kvalifikacija sa puno izmišljotina u govoru Vladimira Putina na Crvenom trgu i V-andalskoj vojsci, koja je svečano prošetala Moskvom kao novom svjetskom prestonicom, snaga notorne laži i brutalne agresije.
Ali 9. maj 2022. g. imao je za Ukrajinu i drugu svijetlu stranu. Predsjednik SAD-a Džo Bajden potpisao je zakon S. 3522. o lend-lizu i zaštiti demokracije u Ukrajini. To je po prvi put poslije 77 godina da SAD financijski podržava zemlje antifašističke koalicije sa posebnim programom Lend Lease u toku najtežih borbi sa nacističkim osvajačem u 1941.-1945. g. Tada zemlje antifašističke koalicije su dobile vojno – tehničku pomoć u opsegu sadašnjih 700 milijarda dolara, koja je imala odlučujući utjecaj na poraz hitlerovske Njemačke. Sada Ukrajina, koja se bori sa ruskim fašizmom će dobiti pomoć od 40 milijardi dolara. To će biti nova naoružanja, potpore ekonomskog razvoja i financijske konsolidacije, razminiranja i humanitarna pomoć.
Sadašnji neprijatelj svjetske demokratije iz Moskve je vojno prejak, ali njega čeka sudbina propasti kao Hitlera i njegovog čopora u 1945. U Ukrajini bi trebao biti još jedan Dan pobjede nad fašizmom.
Interesantno da su u Sovjetskom Savezu Dan pobjede slavili sa paradom tek 1945, 1946. i 1947. godine.
Poslije odlukom sovjetske vlade to je bilo ukinuto. Bilo je to kada se ratni veterani vrate kući, i onda sovjetski ljudi to saznaju, i tada bi vojni vrh na čelu sa Staljinom i maršalom Žukovim dobivao pobjede isključivo za račun ogromnih ljudskih žrtava. Mnogo kasnije svi su saznali da je sovjetskih boraca u borbama poginulo tri puta više nego vojnika Vermahta. Hitlerovska Njemačka, koja ratovala sa cijelom Evropom izgubila je u toku rata 7,5 miliona stanovništva, tada kad SSSR 26,5 milion, iz kojih 14,3 miliona Ukrajinaca.
Više je izgubila samo Kina – 15,5 miliona. Tada, u vrijeme slavlja Dana pobjede ratne veterani i sovjetske civili kad bih popili neku čašu alkohola onda bi preklinjali sovjetsko rukovodstvo.
Posebno su to radili za ratne invalide, kojih je bilo 10 miliona. Naravno da je za svaku antisovjetsku riječ bio spreman „zgrabiti“ zatvor ili voditi na strjeljanije zloglasni NKVD (organ koji ujedinjavao službu državne bezbjednosti i miliciju). Ali tada trebalo bi u jedan dan trebalo hapsiti nekoliko miliona ljudi, bilo je nemoguće.
I tek kad su u većini umirali ratni invalidi od teških uvjeta života u SSSR, u 1965. godini opet su dozvolili svenarodno slavlje i vojnu paradu.
Sada u Ukrajini poginulo je već 26 hiljada ruskih vojnika, a znači još tri puta više ima ranjenika. Moskvu čeka težak trenutak povratka ruskih vojnika kući i onda uspostave trenutka istine za ovaj agresivni rat, koji je počeo Kremlj. Putin je spreman na ogromne ljudske žrtve samo kako bi dobio ovaj rat, ali uvijek ima linija strpljenja broja gubitaka. Rusija izgleda još ovu liniju nije prošla, ali kad do ovoga dođe, tada čeka vođu kremaljskog čopora krvava odgovornost.
Možda ipak i neće trebati međunarodni tribunal za ratne zločine.